Kraljevstvo Izrael

Izvor: Wikipedia

Kraljevstvo Izrael (heb. מַלְכוּת יִשְׂרָאֵל, Malḫut Jisraʼel) ime je za kraljevsto koje je nastalo kao savez židovskih plemena (vidi: 12 izraelskih plemena) oko 1030.-1020. pne. Ovaj savez vjerojatno je bio izraz potrebe za zajedničkom obranom od vanjskih neprijatelja, koje su u to doba predstavljali najčešće Filistejci.

Biblijski izvještaj[uredi - уреди]

Kosi zid u Jeruzalemu, vjerojatno zidine grada što ga je David osvojio od Jebusejaca (oko 1000. pne.).

Prema biblijskom izvještaju, prvi kralj Kraljevstva Izrael bio je Šaul iz plemena Benjamina koji je svoje sjedište imao u Gibei, na području toga plemena. Njegovo je kraljevanje bilo obilježeno borbama s Filistejcima i Amoncima.

Davidovo kraljevstvo[uredi - уреди]

Nakon borbi za nasljedstvo i osobito nakon smrti Šaula i njegovih sinova kod Gilboe, nešto južnije od Galilejskog jezera, vlast preuzima Kralj David iz plemena Jude. On je najprije vladao iz Hebrona, smještenog u srcu njegova plemena]], a potom je osvojio Jeruzalem (oko 1000. pne.), grad što su ga je još uvijek držali Jebusejci, vjerojatno kanaanskog porijekla, te ondje uspostavio svoje sjedište. Vjerojatno je to bila i politička odluka. Taj grad, iako je po tradicionalnim popisima plemena, kako ih se nalazi u Bibliji, pripadao plemenu Benjamina, zapravo nije bio osvojen od strane Izraelaca, pa je postao privatno vlasništvo kralja - Davidov grad.

Čini se da je, prema načinu kako to opisuje Biblija, Davidovo kraljevstvo još uvijek imalo mnoge značajke saveza plemena, te se nije još sasvim preobrazilo u organiziranu državu, tako da je i kraljev utjecaj u različitim dijelovima kraljevstva imao različit intenzitet.

U Davidovo se doba područje kraljevstva znatno proširilo, budući da je ostvario znatne pobjede nad Filistejcima, Moapcima, Aramejcima, Amoncima, Amalečanima, Edomcima i drugima. Teško je danas razaznati što od tih predaja ima i povijesnu utemeljenost, a što pripada legendi.

Salomonovo kraljevstvo[uredi - уреди]

Datoteka:Juda i Izrael.jpg
Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda, prikazani u vrijeme njihove najveće teritorijalne raširenosti i njihovi najbliži susjedi.

Još za Davidova života razbuktala se borba za njegovo nasljedstvo, što Biblija potanko opisuje. Na koncu, kao pobjednik u toj borbi izlazi jedan od Davidovih sinova - Salomon. Naslijedio je relativno veliko i stabilno kraljevstvo, bez stvarnih neprijatelja u okolini. K tome valja pridodati i, čini se, njegovu mudru politiku. On se sam oženio faraonovom kćerkom, a imao je i žive trgovinske odnose s drugim područjima, osobito s Fenicijom i Arabijom.

Čini se da je u njegovo vrijeme nastupila znatnija centralizacija državne uprave, a da biblijski izvještaji o stanju u Egiptu prije izlaska Izraelaca odande, te o "nadglednicima poslova" i velikim javnim radovima, zapravo opisuju ustrojstvo Salomonove države, pa ga preslikavaju na prošlost.

Biblija govori o velikim Salomonovim graditeljskim pothvatima, poput gradnje jeruzalemskog Hrama, utvrđivanja gradova i stvaranja velikih kraljevskih skladišta i štala po tim gradovima.

Kraljevstvo Izrael na sjeveru[uredi - уреди]

Čini se da temeljno plemensko ustrojstvo nije bilo spremno na takvu snažnu državu. Nakon Salomonove smrti, na vlast je došao njegov sin Roboam (oko 931.-913. pne.), a biblija izvještava o pobuni sjevernih plemena zbog prevelikih davanja što ih je novi kralj tražio. Tako se kraljevstvo dijeli na Kraljevstvo Judu na jugu, gdje će nastaviti vlast Davidove dinastije, i na Kraljevstvo Izrael na sjeveru, koje nastavlja ime jedinstvenoga kraljevstvo, ali pod vladarima iz različitih rodova.

Već je prvi kralj Izraela na sjeveru, Jeroboam I. počeo stvarno odvajanje, uspostavljajući nova svetišta ili dajući veću važnost već postojećim svetištima, u Danu i Betelu, a svoje sjedište smješta u Tirsu. Naslijedio ga je sin Nadab, no ubrzo je ubijen, a njegovo mjesto zauzima kralj Baša, čiji će sin također biti ubijen, a nakon sedam dan i njegov nasljednik.

Tada na prijestolje stupa Omri (oko 885.-874.), zapravo prvi veliki kralj Sjevera. Utemeljuje svoje sjedište u gradu Samariji (heb. Šomron), te uspostavlja vlast čak i nad Moabom. U plodovima njegove vladavine uživat će mu i sin Ahab koji se ženi Feničankom Jezabelom, kćerkom kralja Tira i Sidona. Stoga i podiže kralj feničkom božanstvu Baalu. Usto, Ahab proširuje palaču u Samariji. U njegovo doma počinje i djelatnost proroka Ilije.

Posljednji kralj Omrijeva roda bio je Joram koji se, skupa s kraljem Jude borio protiv moapskoga kralja Meše, te protiv aramskoga kralja Hazaela. U kontekstu ove posljednje bitke ubija ga Jehu i postaje kraljem umjesto njega.

Iz Jehuova je roda bio i svakako najmoćniji kralj sjevernog Kraljevstva Izrael - Jeroboam II. (oko 783.-743. pne.), koji znatno širi granice Izraela. Nakon njegove smrti u kratkom se roku izmijenjuje više kraljeva, a sa sjevera jača snaga Asirije, koja najprije osvaja dio Galileje (oko 734. pne.), a potom, oko 721. i ostatak kraljevstva skupa sa Samarijom.

To je kraj Kraljevstva Izrael, dok će južno Kraljevstvo Juda izdržati sve do dolaska Babilonaca.

Povijest i arheologija[uredi - уреди]

Jasle (hranilica za stoku) iz Megida, dio štala (vjerojatno oko 850. pr.Kr.).

Malo je arheoloških dokaza iz Šaulova ili Davidova vremena. Postoje ostaci njihovih gradova. Kako Šaulove Gibee, nekoliko kilometara na sjeverozapad od Jeruzalema, tako i staroga Jeruzalema što ga je osvojio David. Čini se da je kosi kameni zid na koji su naslonjene kasnije građevine, većinom iz 8. stoljeća, bio ovdje i prije Davida, te da je riječ o obrambenim zidinama toga grada. Usto, nađeni su i ostaci podzemnih tunela koji iz grada vode do izvora Gihon, podno Jeruzalema, a koji su vjerojatno - kako se čini prema biblijskom izvještaju - poslužili Davidovim sljedbenicima za proboj unutar grada. U pisanim se izvorima ne spominju ni Šaul ni David, ali ni Salomon čija je graditeljska aktivnost ipak bila veća, što je vidljivo u ostacima gradova Megido, Hazor, Be'er Ševa.

Između Arama i Asirije[uredi - уреди]

O kasnijim se kraljevima ipak može naći i nešto pisanih izvora. Primjerice, u arhivima asirskoga kralja Salmanasara III. (oko 858.-824. pne.) spominje se bitka u Karkaru na Orontu (rijeka koja protječe kroz Damask), za koju se kaže da je kralj u njoj pobijedio dvanaest kraljeva, a među njima aramskoga kralja Ben Hadada II. (asirsko je ime za njega Hadadezer) i kralja Izraela Ahaba. Ta se bitka dogodila 853. pne.

Zidine u Tel Danu; poprište borbi s Aramom i Asircima.

Tragovi Ahabove vlasti u Samariji vidljivi su i u arheološkim ostacima, posebice u velikoj kraljevskoj palači.

U Tel Danu, na krajnjem sjeveru Izraela, nađena su između 1993. i 1994. godine tri fragmenta aramejskog natpisa urezanog u kamenu ploču koja govori o bitci između Aramejaca s jedne strane i dva židovska kraljevstva, Izraela i Jude, s druge strane. Riječ je o ratnoj propagandi aramskog kralja Hazaela koji se hvali kako je ubio oba židovska vladara, koje i imenuje: »Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela« i »Ahazju, sina Joramova iz doma Davidova.« To bi ujedno bili i jedino tako staro svjedočanstvo o postojanju Davidove dinastije, no upravo je na tom mjestu ova kamena ploča prelomljena i nije baš ovaj natpis sasvim jasan. U svakom slučaju, riječ je o događajima iz 841. pne. o kojima govori i Biblija, ali sa suprotne točke gledišta, one izraelske.

Oko 800. pne. postoje zapisi o tomu da je asirski kralj primao danak od aramskoga kralja Ben Hadada III. i od kralja Izraela.

Kraj kraljevstva[uredi - уреди]

O teškim vremenima kraja izraelskoga kraljevstva govore brojna svjedočanstva o razaranjima i paljevini. Poznato je da još 738. pne. asirski kralj Tiglat Pileser III. prima danak od zapadnih vladara, te da 734. pne. uzima dio Galileje. 732. pobjeđuje aramskoga kralja Resina, te Damask konačno pada pod asirsku vlast.

Salmanasar V., asirski kralj opsjeda Samariju, te ona pada 722. ili 721. pne. Nije jasno je li Samariju osvojio njegov sin Sargon II. ili si u svojim natpisima pripisuje očevu pobjedu, kratko nakon njegove smrti. U svakom slučaju Sargon osniva asirsku provinciju Samerina, umjesto nekadašnjeg Kraljevstva Izraela.

Kraljevske kuće Izraela[uredi - уреди]

Geneaologija kraljeva Izraela, zajedno s kraljevima Jude.


Za ovaj period većina historičara koristi ili starije kronologije koju je ustanovili William F. Albright odnosno Edwin R. Thiele, iili noviju kronologiju Gershona Galila, a koje su seve dolje navedene. Sve godine su prije nove ere.

Albrightovi datumi[1] Thieleovi datumi[1] Galilovi datumi[1] Obično/biblijsko ime Kraljevsko ime i stil Napomene
Kuća Saulova[uredi - уреди]
10111010 10501010 10501010 Saul 'שאול המלך ili Sha'ul Vladao Izraelom & Judom40 godina: Ubio se za rata s Filistejcima u GoriGilboinoj.
10101008 1000998 10101008 Iš-bošet (također Eshba'al ili Ashba'al iliIshbaal) Vladao Izraelom 2 godine:
Kuća Davidova[uredi - уреди]
1000962   1010970 David דוד בן-ישי מלך ישראל
David ben Yeshay, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom & Judom 33 godine u Jeruzalemu i 7 godina u Hebronu, ukupno 40 godina. Smrt: Prirodni uzroci
962922   970931 Solomon שלמה בן-דוד מלך ישראל
Shelomoh ben David, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom i Judom u Jeruzalemu 40 godina. Smrt: Prirodni uzroci
Kuća Jeroboamova[uredi - уреди]
922901 931910 931909 Jeroboam I ירבעם בן-נבט מלך ישראל
Yerav’am ben Nevat, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom 22 godine. Smrt: Prirodni uzroci
901900 910909 909908 Nadab נדב בן-ירבעם מלך ישראל
Nadav ben Yerav’am, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom 2 godine.Smrt: Ubio ga Baaša, sin Ahijin iz kuće Isaharove, zajedno s cijelom porodicom.
Kuća Baašina[uredi - уреди]
900877 909886 908885 Baasha בעשא בן-אחיה מלך ישראל
Ba’asha ben Achiyah, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Tizre 24 godine. Smrt: Prirodni uzroci
877876 886885 885884 Elah אלה בן-בעשא מלך ישראל
’Elah ben Ba’asha, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Tizre 2 godine. Smrt: Zimri, jedan od njegovih službenika, opio ga i ubio ga u njegovoj kući u Azri.
Kuća Zimrijeva[uredi - уреди]
876 885 884 Zimri זמרי מלך ישראל
Zimri, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Tizre 7 dana. Smrt: Zapalio palaču kada su se Omri i svi Izraeliti povukli iz Gibetona i opsjeli Tizru.
Kuća Omrijeva[uredi - уреди]
876869 885874 884873 Omri עמרי מלך ישראל
’Omri, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 12 godina. Smrt: Prirodni uzroci
869850 874853 873852 Ahab אחאב בן-עמרי מלך ישראל
Ah’av ben ’Omri, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 22 godine. Smrt: Pogođen strijelom u bitci kod Ramoth Gileada. Umro pri dolasku u Samariju.
850849 853852 852851 Ahaziah אחזיהו בן-אחאב מלך ישראל
’Ahazyahu ben 'Ah’av, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 2 godine. Smrt: Pao s terase svoje gornje odaje i ozlijedio se. Prorok Ilija mu je rekao kako nikada neće napustiti krevet i da će u njemu umrijeti.
849842 852841 851842 Joram יורם בן-אחאב מלך ישראל
Yehoram ben ’Ah’av, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 11 godina. Smrt: Ubio ga Jehu, budući kralj Izraela,
Kuća Jehuova[uredi - уреди]
842815 841814 842815 Jehu יהוא בן-נמשי מלך ישראל
Yehu ben Nimshi, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 28 godina.[2] Death: Natural Causes
815801 814798 819804 Jehoahaz יהואחז בן-יהוא מלך ישראל
Yeho’ahaz ben Yehu, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 17 godina. Smrt: Prirodni uzroci
801786 798782 805790 Jehoash
(Joash)
יואש בן-יואחז מלך ישראל
Yeho’ash ben Yeho’ahaz, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 16 godina. Smrt: Prirodni uzroci
786746 782753 790750 Jeroboam II ירבעם בן-יואש מלך ישראל
Yerav’am ben Yeho’ash, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 41 godinu. Smrt: Prirodni uzroci
746 753 750749  Zachariah זכריה בן-ירבעם מלך ישראל
Zekharyah ben Yerav’am, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 6 mjeseci. Smrt: Šalum, sin Jabešov, ga je ubio pred narodom i naslijedio na prijestolju.
Kuća Šalumova[uredi - уреди]
745 752 749 Shallum שלם בן-יבש מלך ישראל
Shallum ben Yavesh, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 1mjesec. Smrt: Menahem, sin Gadijev, ga je napao i ubio.
Kuća Menahemova[uredi - уреди]
745738 752742 749738 Menahem מנחם בן-גדי מלך ישראל
Menahem ben Gadi, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 10 godina. Smrt: Prirodni uzroci
738737 742740 738736 Pekahiah פקחיה בן-מנחם מלך ישראל
Pekahyah ben Menahem, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 2 godine. Smrt: Pekah, sin Remalijini, jedan od glavnih oficira, skupio je 50 ljudi i ubio kralja u njegovoj palači u Samariji.
Posljednja kuća Izraela[uredi - уреди]
737732 740732 736732 Pekah פקח בן-רמליהו מלך ישראל
Pekah ben Remalyahu, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom 20 godina. Smrt: Hosea, sin Elahov, urotio se proticv njega i ubio ga.
732722 732722 732722 Hošea הושע בן-אלה מלך ישראל
Hoshe’a ben ’Elah, Melekh Yisra’el
Vladao Izraelom iz Samarije 9 godine.[3] Smrt: Kralj Shalmanser napao i osvojio Samariju. Optužio je Hošeu za izadju, smjestio ga u zatvor, a zatim ga s Izraelitima protjerao u Asiriju.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Sve godine su pne.
  2. Smatra se suvremenikom asirskog kralja Salmanasara III (858824) kome je platio danak. To se tumači zapisom na Crnom obelisku Salmanasara III koja pokazuje "Yauau" sina Omrijevog kako plaća danak, datiranog 841. pne..
  3. Platio danak asirskom kralju Salmanasaru V (727722. pne.) ali se pobunio 725. pne.. Shalmaneser je opsjeo glavni grad Samariju, ali umro pred pad grada. Njegov brat Sargon II (722705. pne.) uspješno je završio opsadu 722. pne. napravivši Judui jedinim preostalim hebrejskim kraljevstvom. Deset plemena je protjerano u druge dijelove Asirskog Carstva i nikad se više za njih nije čulo u pisanoj historiji. Mala skupina je pobjegla na jug i pronašla utočište u Judi.

Vidi još[uredi - уреди]