Gudea

Izvor: Wikipedia

Gudea je bio vladar (ensi) grada Lagaša u Južnoj Mezopotamiji koji je vladao cca. 2144 - 2124. pne.. Vjerojatno nije bio porijeklom iz grada, ali je bio oženio Ninallu, kći vladara Urbabe (2164 - 2144. pne.) od Lagaša, postavši tako dijelom kraljevske kuće Lagaša. Naslijedio ga je sin Ur-Ningirsu.

Natpisi[uredi - уреди]

Drevna Mezopotamija
EufratTigris
Asirologija
Gradovi / kraljevstva
Sumer: UrukUrEridu
KishLagašNippur
Akadsko Carstvo: Akkad
BabilonIsinSusa
Asirija: AssurNiniva
Dur-SharrukinNimrud
BabilonijaKaldeja
ElamAmoriti
HuritiMitanni
KasitiUrartu
Kronologija
Sumerski kraljevi
Asirski kraljevi
Babilonski kraljevi
Jezik
Klinasto pismo
SumerskiAkadski
ElamskiHurijski
Mitologija
Enûma Elish
GilgamešMarduk

Natpisi spominju hramove koje je Gudea podigao u Uru, Nippuru, Adabu, Uruku i Bad-Tibiri. Ovo ukazuje na snažan utjecaj Gudee na cijeli Sumer. Njegov prethodnik Urbaba je svoju kći Enanepada učinio vrhovnom svećenicom Nanne u Uru, što ukazuje da je i on imao veliku političku moć.

Gudea je odabrao titulu ensi (gradski kralj ili guverner) umjesto uzvišenije titule lugal (akadski sharrum); iako je sam sebe nazivao "bogom Lagaša". Gudea je za sebe tvrdio da je bio osvojio Elam i Anshan, ali njegovi natpisi naglasak daju izgradnji kanala za navodnjavanje i hramoova, kao i stvaranje dragocjenih poklona za bogove. Materijali za izgradnju tih građevina i statua su dolazili iz svih dijelova zapadne Azije: cedrovina iz planina Amanus, kamenje iz Libanona, bakar iz sjeverne Arabije, zlato i drago kamenje iz pustinja između Kanaana i Egipta, dolerit iz Magana (Oman), te drvo iz Dilmuna (Bahrein).

Kako je moć Akadskog carstva nestajala, tako je Lagaš ponovno proglasio nezavisnost, ovaj put pod Puzer-Mamom, koji se proglasio lugulom, ili kraljem Lagaša. Nakon toga se ova titula neće spominjati uz Lagaša, barem ne do kraja gudejskog perioda. Lagaški vladari, uključujući Ur-Ningirsua i Ur-Baua, čije su vladavine prethodile Gudeinoj, su sebe nazivali ensijima ili guvernerima Lagaša,a izraz lugul koristili samo za bogove i njihovo srodstvo, ali nikada u političkom smislu. Nastavak korištenja izraza ‘lugul’ za bogova izgleda ukazuje na svjesni pokušaj vladara da istaknu svoju skromnost u odnost na svijet - da li je ona bila iskrena ili politički motivirana je nepoznato.