Dinosauri

Izvor: Wikipedia
Dinosauri
Replika tiranosaura
Replika tiranosaura
Status zaštite

Status zaštite: Fosil
Raspon fosila: TrijasKreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Sauropsida
Nadred: Dinosauria
Owen, 1842
Područje života
Redovi i podredovi

Dinosauri (Dinosauria, od starogrčkog δεινός (deinós) - "užasni" i σαῦρος (sauros) - "gušteri")[1] bili su grupa kopnenih kralježnjaka koji su živjeli u periodu Mezozoika i koji su bili dominantne kopnene životinje od prije 235 milijuna godina do KT izumiranja prije oko 65 milijuna godina.

U klasičnoj sistematici se dinosauri smatraju kao izumrli gmazovi, ali u kladističkom pogledu uključuju i sistematsku grupu ptica, koje su potekle od jedne grupe malenih teropoda. Prema kladistici, nisu svi dinosauri izumrli na kraju mezozoika, već žive u obliku današnjih ptica.

U drugim znanostima kao što su paleontologija i ornitologija i dalje se radilo na zoološkoj sistematici, prema kojoj ptice čine vlastiti razred. To se također odnosi i na uobičajeni govor. U ovom članku "dinosaur" se odnosi na sve dinosaure osim ptica.

Znanje o dinosaurima nadopunjuju paleontolozi istraživanjem fosila, koji se sastoje od okamenjenih kostiju, kože i otisaka kože, ali i jaja, gnijezda, otisaka stopala, gastrolita ili koprolita. Ostaci dinosaura su pronađeni na svim kontinentima, uključujući i Antarktik, gdje su dinosauri živjeli neko vrijeme, dok je bio u sastavu superkontinenta Pangee.

U prvoj polovini 20. stoljeća dinosauri su se smatrali sporim, hladnokrvnim i neinteligentnim životinjama. Mnoga istraživanja još od 1970-ih su dokazala da su zapravo bili aktivni i sposobni za društvene interakcije. Dinosauri su postali svjetski popularni i prikazani su u brojnim knjigama i filmovima (npr. Jurski park). Nova otkrića imaju veliki odjek u medijima.

Obilježja[uredi - уреди]

Supersaur, najveći dinosaur
Kompsognatus, najmanji dinosaur, u odnosu na čovjeka

Neki dinosauri su, uz kitove, najveće životinje koje su ikad postojale na Zemlji. Diplodok se smatra najvećim dinosaurom. Dug je 25 metara, te ima dug vrat i malu glavu. Postoje indikacije da su ipak veći supersaur i ultrasaur, no do danas nije nađen velik broj njihovih fosila. Mamenčisaurov vrat je bio dug 11 metara.

Najmanji je dinosaur kompsognatus, veličine purana, dug 75–91 cm, a težak 3 kg. ).[2]

Od mesoždera se kao najomraženiji ističe tiranosaur, dug 15 metara i sa zubima od kojih su neki dugi 20 cm. Postoje dokazi da je veći mesožder karharodontosaur, ali je ovaj daleko omraženiji. Premda je prikazan kao zastrašujuć lovac, postoje indikacije da je spor i nespretan, pa čak i da je strvinar. Tome u prilog ide brzina jednaka čovjekovoj i slab vid, kao i mišljenje da mu je trebalo nekoliko sekundi da pokrene glavu za 45 stupnjeva.

Prehrana[uredi - уреди]

Biljožderi[uredi - уреди]

Dinosauri biljožderi su imali tupe zube koji su bili prilagođeni teško probavljivoj biljnoj hrani. Imali su i veći probavni sustav od mesoždera. Neki biljožderi su, kao današnje ptice gutali stijene (gastroliti) koje bi im se zaglavila u želucu, da bi se lakše usitnila hrana. Neki dinosauri biljožderi su: Iguanadon, diplodokid, supersaur, Triceratops, ultrasaur, seismosaur, Parasaurolophus, chasmosaur, ampelosaur, saltasaur, Euoplocephalus, Amargasaurus i pachicefalosaur.

Mesožderi[uredi - уреди]

Dinosauri mesožderi su imali jako duge noge, dobar vid i osjetilo sluha kako bi mogli uloviti plijen. Također su imali jako oštre zube kako bi ubili i rastrgali plijen. Neki mesožderi su bili kanibali, jeli su pripadnike svoje vrste. Nekoliko fosila dinosaura pronađeno je sa fosilom neke životinje unutar tijela. Neki mesožderi su: kompsognatus, tiranosaur, alosaur, albertosaur, saurophaganax, mapusaur, daspletosaur, velociraptor, megaraptor, megalosaur...

Svežderi[uredi - уреди]

Samo nekoliko nama poznatih dinosaura su svežderi, kao Ornithomimus i Oviraptor koji su jeli biljke, jaja, kukce itd. Dosta biljoždera kad jede biljke slučajno proguta kukce ili neke druge male životinje.[3]

Razmnožavanje[uredi - уреди]

Malo toga se zna o razmnožavanju dinosaura. Poznato je da su se dinosauri razmnožavali jako rano, čak sa osam godina. Dinosaur bi oplodio jaje i položio ga pod ženku. Jaja su bila okrugla i izdužena, slična jajima gmazova, ptica i primitivnih sisavaca. Najveće jaje dinosaura je ono hipselosaurovo.[4] Pronađeno je u Francuskoj 1869. Bilo je dugo 30 cm, 25 cm široko, obujma 2 l i teško 7 kg. Neki znanstvenici su utvrdili da su ženke imale proširenu cijev koja je služila za polaganje jaja.

Evolucija i sistematika[uredi - уреди]

Počeci[uredi - уреди]

Mnogi znanstvenici su dugo vremena smatrali da su dinosauri bili polifiletična grupa i da su se sastojali od međusobno malo povezanih arhosaura[5][6] – danas se na dinosaure gleda kao na zasebnu grupu.[7][8]

Rani dinosauri: Herrerasaurus (veliki), Eoraptor (manji) i lubanja Plateosaurusa.

Prvi dinosauri su se odvojili od arhosaura tijekom srednjeg trijasa, prije oko 235 milijuna godina. Samo 20 milijuna godina ranije, krajem perma, desilo se najveće izumiranje u Zemljinoj povijesti u kojem je izumrlo 95% svih vrsta.[9][10] U 230 milijuna godina staroj formaciji Ischigualasto u Argentini pronađeni su fosili vrlo primitivnih dinosaura, kao npr. Eoraptor, koji je vjerojatno bio predak svih dinosaura koji su se kasnije pojavili;[11] prema tome, prvi dinosauri bili su maleni dvonožni mesojedi.[12] Takav pogleda će kasnije potvrditi nalazi ornitodira sličnih dinosaurima, kao što su Marasuchus i Lagerpeton. Ti rodovi su klasificirani izvan Dinosauria, ali su vjerojatno bili vrlo srodni zajedničkom pretku dinosaura.

Kada su se pojavili prvi dinosauri, kopneni ekosistemi bili su zauzeti od strane raznih arhosaura i terapsida: aetosaura, sinodonta, disinodonta, ornitosukida, rauisukida i rinhosaura. Većina njih je izumrla već u trijasu; na prelazu između karnijuma i norijuma desilo se masovno izumiranje u kojem su izumrli disinodonti i mnogi primitivni arhosauromorfi. Slijedilo je još jedno izumiranje na prijelazu između trijasa i jure, u kojem je izumrla većina grupa arhosaura. Nakon tih događaja kopnena fauna se sastojala od krokodilomorfa, dinosaura, sisavaca, pterosaura i kornjača.[7]

Rani dinosauri su vjerojatno zauzimali niše koje su postale slobodna izumiranjem neke grupe životinja. Prije se smatralo da su dinosauri potisnuli starije grupe dugom konkurencijom, što se danas smatra vrlo nevjerojatnim: broj dinosaura nije postepeno rastao, što se dešavalo sa drugim grupama; u karniju su činili 1-2% faune, ali poslije izumiranja drugih grupa taj procenat se popeo na 50-90%. Nadalje, uspravna pozicija nogu, koja se dugo smatrala ključnom adaptacijom, postojala je i kod drugih grupa koje nisu bile tako uspješne (aetosaura, ornitosukida, rauisukida i nekih krokodilomorfa).[7]

Sistematika i filogenija[uredi - уреди]

Kukovlje kod pripadnika Ornithischia
Kukovlje kod pripadnika Saurischia
Pojednostavljeni dijagram sistematike dinosaura

Nadred dinosaura spada, kako je to slučaj sa većinom gmazova, u diapside. Oni se od sinapsida (od kojih su potekli sisavci) i od anapsida (današnjih kornjača) razlikuju po dva otvora u lubanji iza očiju. Unutar diapsida potekli su od arhosaura, koji su imali još dva otvora u lubanji. Današnji potomci tih gmazova su odvojeni od krokodila i ptica. Sami dinosauri dijele se na dva reda, Saurischia i Ornithischia. Oni su se razlikovali po strukturi kukovlja. Pripadnici Saurischia su naslijedili strukturu kukovlja od svojih predaka, dok su pripadnici Ornithischia razvili kukovlje slično kao kod ptica.

Slijedi pojednostavljena klasifikacija dinosaura do porodica.

Evolucija, paleobiogeografija i paleoekologija[uredi - уреди]

Rekonstruirano stanište "Planine jaja" u Montani, SAD.

Evolucija dinosaura poslije trijasa bila je pod utjecajem vegetacije i rasporeda kontinenata. U kasnom trijasu i ranoj juri svi su kontinenti bili skupljeni u jednu veliku kopnenu masu koja se naziva Pangaea; nastanjivali su je celofisoidi (mesožderi) i prosauropodi (biljožderi).[13] Golosjemenjače, a najviše četinari, proširili su se tijekom kasnog trijasa i vjerojatno su bili hrana biljožderima. Prosauropodi nisu mogli obrađivati biljke u ustima i ovisili su o drugim načinima obrade hrane.[14] Homogenost dinosaurske faune nastavila se do srednje i kasne jure: od teropoda su dominirali ceratosauri, spinosauroidi i karnosauri; od biljoždera stegosauri, ostali pripadnici Ornithischia i sauropodi. Važne i poznate faune kasne jure završavaju u formaciji Morrison u Sjevernoj Americi i u nalazištu Tendaguru u Tanzaniji. Faune Kine pokazuju veću raznolikost kao što su specijalizirani sinoraptoridi i neobični, dugovrati sauropodi poput Mamenchisaurusa.[13] Ankilosauri i ornitopodi su se još više proširili, a prosauropodi izumiru. Četinari i ostale biljne grupe kao što su paprati i preslice dominiraju krajolikom. Za razliku od prosauropoda i sauropoda, pripadnici Ornithischia su razvili mehanizam žvakanja koji je omogućavao obradu hrane u ustima.[14]

Tijekom rane krede Pangea se podijelila na više konitinenata, pa su i dinosauri postali raznolikiji. Ankilosauri, iguanodonti i brahiosauridi su se proširili po Europi, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi. Poslije su se, posebno u Africi, pojavili teropodi kao što su spinosauridi i karkarodontosauridi; od sauropoda, značajnije su postale grupe rebahisaurida i titanosaura. U Aziji su maniraptori poput dromeosaurida, trudontida i oviraptosaura postali česti, a važni biljožderi bili su ankilosauri i rani ceratopsi poput Psittacosaurusa. Za to vrijeme su se u Australiji pojavili primitivni ankilosauridi, hipsilofodonti i iguanodonti.[13] Stegosauri izumiru u kasnoj donjoj kredi ili ranoj gornjoj kredi. Jedna velika promjena u donjoj kredi bila je pojava kritosjemenjača. U isto vrijeme razne grupe biljoždera razvijaju zbijene zube koji se zamjenjuju cijeli život. Kod ceratopsa se pojavljuju kljunovi, a kod hadrosaurida su oni izrazito razvijeni.[14] I neki sauropodi su razvili zbijene zube, kao npr. Nigersaurus.[15]

U gornjoj kredi postojale su tri dinosaurske faune. U Sjevernoj Americi i Aziji dominirali su tiranosauridi i razni maleni maniraptori, od biljoždera hadrosauridi, ceratopsi, ankilosauridi i pahicefalosauri. Na južnim kontinentima postojali su abelisauridi kao glavni grabežljivci, a od biljoždera titanosauri. Fauna Europe sastojala se od dromeosaurida, rabodontida (Iguanodontia), nodosaurida (Ankylosauria) i titanosaura.[13] Kritosjemenjače su se još više proširile,[14] a prve trave pojavile su se krajem krede.[16] Hadrosauridi i ceratopsi su krajem krede postali mnogo raznovrsniji u Sjevernoj Americi i Aziji. Neki teropodi su postali svežderi ili biljožderi, kao npr. terizinosauri i ornitomimosauri.[14]

Pernati dinosauri i pojava ptica[uredi - уреди]

Prve prave ptice pojavile su se u periodu jure i razvile su se od maniraptora,[17] grupe teropoda vrlo sličnih pticama. Godine 1861. pronađena je poznata praptica Archaeopteryx. Ta rana ptica imala je cijeli mozaik ptičjih i teropodskih osobina, ali je toliko ličila na teropode da je jedan primjerak koji nije pronađen sa perjem bio svrstan kao Compsognathus. Teorija da su ptice evoluirale od dinosaura pojavila se 1970-ih godina kada ju je predložio John Ostrom.[18] Do danas je otkriveno preko 100 anatomskih osobina između teropodnih dinosaura i ptica[19] – naročito što se tiče vrata, stidne kosti, ručnog zgloba, ramena, noge i prsne kosti.

Od 1990-ih godina do danas pronađen je veliki broj teropoda sa perjem, koji su još jasnije odredili srodstvo između ptica i dinosaura. Većina tih fosila pronađena je iz formacije Yixian (sjeveroistočna Kina), koja je poznata po odlično očuvanim fosilima. Ostaci pernatih dinosaura su rijetki, zato što se koža i perje vrlo rijetko očuva, pa nedostaju u većini fosila; prema tome, mnogi drugi teropodi mogli su također imati perje. Ono je i pronađeno kod kompsognatida Sinosauropteryxa, tiranosauroida Dilonga, Beipiaosaurusa, do danas najvećeg pernatog dinosaura,[20] a od maniraptora pronađeni su kod oviraptosaura, trudontida i dromeosaurida.[17][21] Perje se razvilo radi zadržavanja topline ili radi udvaranja; funkcija leta se pojavila kasnije u evoluciji.[22][23] Kod vrste Microraptor gui iz formacije Yixian pronađeno je letno perje i na rukama i na nogama, pa je vjerojatno jedrio od drveta do drveta.[24] Još uvijek nije poznato kako se razvio pravi let.

Rasprostranjenost fosila[uredi - уреди]

Kad su se pojavili prvi dinosauri, vjerojatno je postojao superkontinent Pangea u čiji su sastav ulazili današnji kontinenti. Kad se Pangea počela raspadati na današnje kontinente, dinosauri su bili naseljeni na svim njezinioim dijelovima.[25] Zato se njihovi fosili mogu naći na svim kontinentima, čak i na Antarktici. Fosili kopnenih dinosaura se teže nalaze, jer poslije smrti dinosaur je morao upasti u vodu da bi mu se tijelo fosiliziralo.

Otkriće[uredi - уреди]

Okamenjeni dinosaur
Jaja dinosaura

Robert Plot, engleski prirodoslovac, otkrio je 1667. prvu kost dinosaura. Tada su ljudi mislili da je svijet nepromjenljiv. Znanstvenici su smatrali da se radi o kosti nekoga slona ili čak diva. 145 godina poslije, žena engleskog liječnika, Mantella, nalazi ogromne zube u hrpi kamenja. Mantell je skupio toliko fosila da je svoju kuću pretvorio u muzej. Vidjeli su te velike zube i nisu znali odrediti kome pripadaju. Njegovi pomagači, znanstvenici, zaključili su da se radi o velikim sisavcima. Mantell je primijetio da ti ogromni zubi nalikuju zubima južnoameričkih leguanima (Iguanidae). Pomislio je da su to zubi fosilnog guštera kojeg je nazvao iguanodon, što znači "leguanov zub". Znanstvenici su mislili da je riječ o zubima nekog krokodila ili nosoroga.

Konačno, 1841. godine, veliki stručnjak Richard Owen prvi put potvrđuje da je riječ o davno nestalim gmazovima. Nazvao ih je dinosauri što na grčkom znači "strašni gušteri". Od tada su dinosauri popularni. 1861. u pješčanim stijenama Bavarske je pronađen fosil praptice nazvane Archaeopteryx što znači "staro krilo". Ptica je imala obilježja dinosaura, a živjela je prije oko 100 milijuna godina. Dosta ljudi vjeruje da je arheopteriks dokaz veze ptica i dinosaura.[26] Preko 100 kostura dinosaura Coelophzis iz donjeg trijasa nađeno je u Novom Meksiku. To je trenutno najveći broj dinosaura nađenih zajedno.

Neotkrivene tajne[uredi - уреди]

Mnogi misle da su dinosauri hladnokrvni gmazovi, ali postoje neke indikacije da su bili toplokrvni, slični više pticama, nego gmazovima. Također se ne zna koje su boje bili, a neki znanstvenici smatraju da su bili zeleni i smeđi, kao današnji gmazovi.[27] Znanstvenici ne mogu odrediti kojeg je spola fosil dinosaura ni kako su se glasali dinosauri.[28]

Izumiranje[uredi - уреди]

Otkad su dinosauri otkriveni mnogi znanstvenici se pitaju zašto su dinosauri izumrli. To još nije otkriveno, a postoje brojne teorije o njihovu izumiranju. Nestanak dinosaura, drugih krupnih mezozoičkih gmazova i 65% tadašnjeg živog svijeta, dovodi se u vezu sa padom ogromnog asteroida koji je prije 65 000 000 godina pao na poluotok Jukatan u Meksiku [29]. Asteroidna teorija uništenja dinosaura je dobila dodatni dio otkrićem početkom 21. veka još jednog velikog kratera koji se danas nalazi u Ukrajini koji je stvoren udarom meteora par hiljada godina nakon onog u Jukatanu [30], prije nego što se biljni i životinjski svijet oporavio od prvog udara.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

V. također: Popis filmova s dinosaurima‎

Do 1960-ih godina dinosauri su zamišljani kao veliki gmazovi koji usamljeno hodaju po močvari i vuku svoje duge repove. Zatim se došlo do indikacija da su sličniji pticama nego gmazovima. U animiranim filmovima dinosauri se najčešće dijele na dobre i zle, koji se međusobno bore. Kao dobri su prikazani biljožderi - diplodok i srodnici, triceratops, stegosaur, parasaurolopus i sl. Zli su tiranosaur, alosaur i srodnici.

Sama pojava dinosaura mesoždera (poput tiranosaura) izaziva veliki strah, pa se dobiva savršen lik za horor film. To je iskorišteno u filmu Jurski park, gdje oživljeni tiranosaur dospjeva na slobodu i ljude gleda kao hranu. Dinosauri se također pojavljuju u filmu iz 2009. Ledeno doba 3: Dinosauri dolaze, gdje već postojećim likovima dolaze dinosauri.

Dinosauri i Biblija[uredi - уреди]

Dinosauri su izumrli oko 60 milijuna godina prije pojave čovjeka. Prema tome se zaključuje da se čovjek nikad nije mogao sresti sa njima. Međutim, u Bibliji se 34 puta spominju bića slična dinosaurima koja su živjela u vrijeme kad je stvarana Biblija (oko 1450. pne. do oko 100. god.).[31] Knjizi o Jobu 40,15-24 je opisana životinja imena Behemot. Behemot se hrani poput goveda, ima snažna bedra, velik rep te snažne kosti i zglobove, jako sliči dinosauru. Piše da je "prvenac Božjeg stvaranja", jer je izgledom i veličinom nadmašio druge životinje. Prema povijesnim zapisima, dinosaure su zvali različitim imenima, pa čak i "zmajevima". U Knjizi o Jobu 40,25 i dalje se nalazi opis Levijatana, životinje velikih udova, sa dvostrukih oklopom od ljusaka. Spominje se i da mu vatra izlazi iz usta. Dalje piše: "U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. Kad se uspravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini". U Americi u 19. st. ljudi su nailazili na otiske stopala malih dinosaura koji su nalikovali otiscima ptičjih stopala. Ljudi su ih povezivali sa biblijskom pričom o Potopu, i nazivali su ih "Noini gavrani".

Vanjske veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Wilhelm Gemoll: Griechisch-Deutsches Schul- und Handwörterbuch. München/Wien 1965.
  2. Lambert, David (1993). The Ultimate Dinosaur Book. New York: Dorling Kindersley. str. 38–81. ISBN 978-1-56458-304-8. 
  3. http://www.dinosaurtypes.org/food/dinosaur_food.html
  4. http://web.archive.org/web/20071028132030/http://www.dinoruss.com/de_4/5a6d7fd.htm
  5. H. G. Seeley, On the classification of the fossil animals commonly named Dinosauria, Royal Society 
  6. A. S. Romer (1956), Osteology of the Reptiles, University of Chicago 
  7. Greška citiranja Invalid <ref> tag; no text was provided for refs named MJB04; $2
  8. R. T. Bakker, P. Galton (1974), Dinosaur monophyly and a new class of vertebrates, DOI:10.1038/248168a0 
  9. L. R. Kump, A. Pavlov, M. A. Arthur (2005), Massive release of hydrogen sulfide to the surface ocean and atmosphere during intervals of oceanic anoxia, DOI:10.1130/G21295.1 
  10. L. H. Tanner, S. G. Lucas und M. G. Chapman (2004), Assessing the record and causes of Late Triassic extinctions, DOI:10.1016/S0012-8252(03)00082-5 
  11. P. C. Sereno (1999), The evolution of dinosaurs, DOI:10.1126/science.284.5423.2137 
  12. P. C. Sereno, C. A. Forster, R. R. Rogers, A. M. Monetta (1993), Primitive dinosaur skeleton from Argentina and the early evolution of Dinosauria, DOI:10.1038/361064a0 
  13. 13.0 13.1 13.2 13.3 Thomas R., Jr. Holtz, Ralph E. Chapman, Matthew C. Lamanna (2004), The Dinosauria, 2.: University of California Press, ISBN 0-520-24209-2 
  14. 14.0 14.1 14.2 14.3 14.4 David E. Fastovsky, Joshua B. Smith, David B. Weishampel, Peter Dodson, The Dinosauria, 2.: University of California Press, ISBN 0-520-24209-2 
  15. P. C. Sereno, J. A. Wilson, L. M. Witmer, J. A. Whitlock, A. Maga, O. Ide, T. A. Rowe (2007), Structural extremes in a Cretaceous dinosaur, DOI:10.1371/journal.pone.0001230 
  16. Dinosaur coprolites and the early evolution of grasses and grazers, 2005, DOI:10.1126/science.1118806 
  17. 17.0 17.1 K. Padian (2004), Basal Avialae, 2.: University of California Press, ISBN 0-520-24209-2 
  18. The ancestry of birds, 1973, DOI:10.1038/242136a0 
  19. G. Mayr, B. Pohl, D. S. Peters (2005), A Well-Preserved Archaeopteryx Specimen with Theropod Features, DOI:10.1126/science.1120331 
  20. Xu X., M.A. Norell, Kuang X., Wang X., Zhao Q., Jia C. (2004) 
  21. A new carnivorous dinosaur from the Late Jurassic Solnhofen archipelago, 2006 
  22. P. Burgers, L. M. Chiappe (1999), The wing of Archaeopteryx as a primary thrust generator 
  23. R. Cowen, History of Life, Blackwell Science 
  24. S. Chatterjee, R. J. Templin (2007), Biplane wing planform and flight performance of the feathered dinosaur Microraptor gui 
  25. OXFORD enciklopedija za mlade, svezak 2
  26. http://mapmf.pmfst.hr/~adolic/fosili.html
  27. http://www.worsleyschool.net/science/files/dinoskin/dinosaurskin.html
  28. http://www.enchantedlearning.com/subjects/dinosaurs/
  29. Dinosaur Extinction Page
  30. Double space strike 'caused dinosaur extinction'
  31. http://www.betanija.hr/ShowArticle.aspx?articleid=12U