Fosil

Izvor: Wikipedia
Fosil Tarbosaura

Fosil (lat. fondere - kopati, fossus - iskopan) je ostatak života iz geološke prošlosti. U srpskohrvatskom jeziku fosili se nazivaju okaminama, jer se radi o životinjskim ili biljnim ostacima koji su petrofisani, odnosno okamenjeni (sačuvani u izvornom položaju i obliku na mjestu gdje je mrtvi organizam odložen). Životinjske kućice mogu biti vremenom otopljene, a prostor koji su ispunjavale u sedimentu ispunjen npr. kalcitom. Izvorni oblik je utisnut u stijenu u fazi njezine dijageneze, tj. prije konačnog petrifisanja, te naknadno ispunjen drugim materijalom. Kod biljaka vrijedi sličan proces, posebno kod utiskivanja ostataka lišća u slojevima lapora, ugljena. Za očuvanje fosilnih ostataka važno je odlaganje organizama u relativno mirnoj, energetski slabo aktivnoj, vodenoj sredini. Zatim da je ta sredina povoljna za očuvanje biološke tvari, a najčešće su to sredine s malo ili potpuno bez kiseonika (anaerobne).

Na kraju, poželjno je da je stupanj dijageneze i novog sedimentanisanja relativno velik u kratkom vremenu, a kako bi se čim prije stvorili uvjeti za povećanje tlaka naliježućih sedimenata, te litifikaciju dubljih naslaga u obliku što više nalik stanju naposredno nakon taloženja. Svi živi organizmi su potencijalni fosili, no sačuvano ih je vrlo malo. Najčešći fosili su tvrdi delovi biljaka i životinja. Meko tkivo je vrlo rijetko fosilisano. Ponekad je znanost o fosilima, paleontologija, izuzetno važna za naše razumijevanje života.

Proučavanje[uredi - уреди]

Proučavanje evolucije staništa i životnih zajednica važan je dio paleontologije.

  1. Nakon smrti meki dijelovi Triceraptosa brzo se razgrađuju, a ostaje samo tvrdi kostur i rogovi.
  2. Tijekom vremena kosti dospijevaju pod debele slojeve sedimenta i otvrdnjavaju pretvarajući se u fosil.
  3. Sedimentni slojevi pretvaraju se u stijenu. Mogu se izdignuti ili preklopiti te tako nastaju planine.
  4. Erozijom na površini izbijaju kosti. Paleontolozi mogu skupiti i proučavati ostatke dinosaura.
  5. Fosili se proučavaju u gotovo svim dijelovima svijeta. Proučavaju ih znanstvenici zvani paleontolozi.

Vrste[uredi - уреди]

Fosili mogu biti mikroskopske biljke i životinje kao i goleme kosti dinosaura. Mogu ostati skoro nepromenjeni ili ih mogu zamjeniti minerali.

Fosili kralježnjaka građeni su od mnogih dijelova i obično se pronalaze samo pojedini dijelovi. Ako postoje odgovarajući uvjeti, može biti sačuvan i celi kostur.

Jantar je fosilisana smola drveta i često sadrži uhvaćenog kukca i druge malene životinje i biljke. Fosilisano drveće može se sačuvati kao kalup kore. Unutrašnjost istrune i zamjeni ju pijesak. Okamenjivanje češera se dogodi kada voda bogata silicijem kristalizira u stanicama češera. Amoniti su se nalazili u eri mezozoika kada su mora bila puna mekušaca. Njihove ljušture bile su građene od minerala argonita i često su ih tekom fosilisanja zamjenili drugi minerali. Vulkanski pepeo se brzo pretvara u stijenu. Zakopana biljka ili životinja može istruniti i ostaviti šupljinu koja se ispunjena gipsom pretvara u odljev.