Zglob
Zglob (lat: arthrosis, articulatio, junctura) predstavlja spoj dve ili više kostiju. Postoje dve vrste spojeva elemenata skeleta: sinartroze i diartroze.
Sinartroze (lat: synarthroses) su kontinuirani spojevi kostiju, gde se između zglobnih elemenata nalazi potporno tkivo. U zavisnosti od vrste ovog tkiva, sinartroze se dele na vezivne i hrskavičave spojeve.
Diartroze (lat: diarthroses) su spojevi kostiju, kod kojih postoji šupljina između zglobnih površina i tzv. zglobna čahura. Ova vrsta spoja se naziva takođe i sinovijalni zglob.
Sadržaj/Садржај |
Vezivni spojevi [uredi - уреди]
Vezivni spojevi (lat: articulationes fibrosae) su vrsta zgloba, kod koga se između zglobnih elemenata nalazi tanki sloj vezivnog tkiva ili jake fibrozne veze. Postoje tri vrste ovog zgloba:
- šav,
- klinasti spoj i
- sindesmoza.
Šav (lat: sutura) je fibrozni spoj između pljosnatih kostiju lobanje. Razlikuju se tri vrste šava: ravni šav (lat: sutura plana) koji spaja jednostavne ravne ivice kostiju, zupčasti šav (lat: sutura serrata) kod koga su zglobne ivice kostiju nazupčene i ljuskasti šav (lat: sutura squamosa) gde su ivice kostiju veoma stanjene i u toku zglobljavanja preklapaju jedna drugu.
Klinasti spoj (lat: gomphosis) je vrsta zgloba koji povezuje koren zuba sa čašicom (alveolom). Zub je poput klina usađen u šupljinu alveole i sa njom je povezan preko periodontalnih vlakana.
Sindesmoza (lat: syndesmosis) se odlikuje prisustvom jakih ligamenata koji povezuju međusobno udaljene kosti. Sindesmoza može biti fibrozna i elastična.
Hrskavičavi spojevi [uredi - уреди]
Hrskavičavi spojevi (lat: articulationes cartilagineae) su vrsta kontinuiranog zgloba, kod koga potporu čini hrskavičavo tkivo. Vremenom se broj ovakvih spojeva smanjuje, jer se hrskavica postupno zamenjuje koštanim tkivom. Razlikuju se primarni (sinhondroza) i sekundarni hrskavičavi spoj (simfiza).
Sinhondroza (lat: synchondrosis) je tranzitorni (prolazni) spoj kostiju izgrađen od hijaline hrskavice, koja omogućava rast i razvoj skeleta. Vremenom se ona zamenjuje sinostozom, kada dođe do okoštavanja hrskavičavog tkiva.
Simfiza (lat: symphysis je trajni spoj kostiju građen od fibrozne hrskavice.
Sinovijalni zglobovi [uredi - уреди]
Sinovijalni zglobovi (lat: articulationes synoviales) se karakterišu prisustvom zglobnih površina kostiju, zglobne čahure, zglobne šupljine i određenog broja sporednih delova.
Glavni delovi [uredi - уреди]
Zglobne površine (lat: facies articulares) su delovi kosti koji učestvuju u formiranju zgloba. Prekrivene su tankim slijem hijaline hrskavice (debljine 2-5 mm) koja ublažava pritisak i štiti zglob. Obično je jedna zglobna površina ispupčena (konveksna) a njoj analogna je udubljena (konkavna), tako da odgovaraju jedna drugoj.
Zglobna čahura (lat: capsula articularis) je vezivna membrana koja povezuje zglobne elemente i hermetički zatvara zglobnu šupljinu. Njen spoljašnji sloj je fibrozna opna koja se pričvršćuje na pokosnicu, a unutrašnji sloj je sinovijalna opna. Sinovijalna opna je tanka, ružičasta i glatka, a građena je od rastresitog veziva sa prisutnim elastičnim vlaknima, krvnim sudovima i živcima. Ona luči zglobno mazivo (sinovijalnu tečnost) koja vlaži i podmazuje zglobne površine.
Zglobna šupljina (lat: cavitas articularis) je pukotina lokalizovana između zglobnih površina, zatvorena zglobnom čahurom i ispunjena sinovijalnom tečnošću.
Sporedni delovi [uredi - уреди]
Zglobne veze (lat: ligamenta) osiguravaju kontakt zglobnih površina i ograničavaju ili čak sprečavaju pokrete zgloba. Mogu biti ekstrakapsularne i intrakapsularne.
Zglobni kolut (lat: discus articularis) je vezivno-hrskavičava pločica koja je postavljena između zglobnih površina i u potpunosti ih razdvaja. Ona omogućava zglobljavanje površina koje nisu podudarne, povećava broj kontakata i ublažava silu udaraca.
Meniskus (lat: meniscus articularis) je takođe vezivno-hrskavičava tvorevina koja ima oblik srpa. Na njemu se razlikuju središnji deo i dva roga.
Zglobna usna (lat: labrum articulare) prati ivicu konkavne (udubljene) zglobne površine i na taj način je produbljuje.
Masni jastučići (lat: corpora adiposa) su prisutni kod nekih zglobova između fibrozne i sonovijalne opne zglobne čahure. Oni sprečavaju nastajanje vakuuma unutar zgloba u toku pokreta.
Zglobni mišići (lat: musculi articulares) su vlakna susednih mišića koja se pripajaju na čahuri zgloba, a koja imaju ulogu da sprečavaju uklještenje čahure između zglobnih površina.
Inervacija i vaskularizacija [uredi - уреди]
Sinovijalni zglobovi su dobro snabdeveni krvnim sudovima koji se izdvajaju iz periartikularne arterijske mreže i završavaju u čahurama i zglobnim telima. Prati ih mreža venskih i limfnih sudova.
Nervna vlakna za zglobove potiču od živaca koji inervišu okolne mišiće, a mogu da budu senzitivna i vazomotorna. Prva prenose osećaj bola, a druga oživčavaju zglobne arterije.
Pokreti [uredi - уреди]
Postoje četiri osnovne vrste pokreta sinovijalnih zglobova:
- klizanje ili translacija,
- ugaoni pokret ili angulacija (pregibanje, opružanje, odmicanje i primicanje),
- obrtanje ili rotacija (supinacija, pronacija, everzija, inverzija),
- kruženje ili cirkumdukcija (složeno kretanje).
Podela [uredi - уреди]
U zavisnosti od broja kostiju koje ulaze u njihov sastav, zglobovi se dele na: proste (lat: articulatio simplex) i složene zglobove (lat: articulatio composita).
Prema obliku zglobnih površina i broju osovina oko kojih se mogu vršiti pokreti, oni se dele na:
- ravni zglob (lat: articulatio plana),
- zglob šarke (lat: ginglymus),
- točkasti zglob (lat: articulatio trochoidea),
- bikondilarni zglob (lat: articulatio bicondylaris),
- jajasti zglob (lat: articulatio ellipsoidea),
- sedlasti zglob (lat: articulatio sellaris),
- loptasti zglob (lat: articulatio spheroidea) i
- zdelasti zglob (lat: articulatio cotylica).
Literatura [uredi - уреди]
Marija Mihalj, Danica Obradović: "Opšta anatomija", Novi Sad 2000. ISBN 86-489-0276-2
Spoljašnje veze [uredi - уреди]
- Ilustracije sinovijalnih zglobova (engleski)
- Ilustracije i klasifikacija sinovijalnih zglobova (engleski)