Pluća

Izvor: Wikipedia

Pluća predstavljaju najvažniji organ za disanje kod kičmenjaka koji udišu vazduh. Glavna funkcija im je prebaciti kiseonik iz atmosfere u krvotok, te ugljen-dioksid iz krvotoka u atmosferu.

Ljudska pluća[uredi - уреди]

Pluća su sastavljena od lijevog i desnog plućnog krila, a štiti ih grudni koš sastavljen od rebara i međurebarnih mišića. Sa donje strane grudna šupljina odvojena je od trbušne dijafragmom. Svako plućno krilo obavijeno je plućnom maramicom (pleura), koja se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg lista. Između njih nalazi se tanak sloj pleuralne tečnosti. Alveole (plućni mjehurići) funkcionalno su najbitniji dio pluća. One su obavijene jednoslojnim epitelom i prožete su mrežom kapilara.

Disajni pokreti[uredi - уреди]

Funkcionisanje pluća zasniva se na disajnim pokretima: udisanju (inspirium) i izdisanju (expirium). U disajnim pokretima sudjeluju dijafragma, međurebarni mišići i ostali mišići grudnog koša.

Pri udisanju dijafragma se steže i spušta prema dolje, međurebarni mišići podižu rebra prema gore, a grudnu kost prema naprijed, te se na taj način povećava zapremina grudnog koša. Širenjem grudnog koša postiže se i širenje pluća jer su ona elastična. Pritisak u plućima se smanjuje i vazduh disajnim putevima dospijeva u alveole.

Izdisanje je pasivan proces gdje se grudni koš vraća u normalnu poziciju opuštanjem dijafragme.

Broj disajnih pokreta kod čovjeka iznosi 16-18 u minuti, a mijenja se zavisno od aktivnosti, zdravstvenog stanja i sl. Za vrijeme normalnog disanja čovjek udahne oko 0,5 l vazduha, a pri napornim fizičkim aktivnostima može iznositi i 3,5 l.

Razmjena gasova[uredi - уреди]

Razmjena gasova između krvi i vanjske sredine[uredi - уреди]

Razmjena gasova između krvi i vanjske sredine vrši se u alveolama po zakonima difuzije. Faktor koji pokreće taj proces je razlika parcijalnog pritiska gasova u krvi i u alveoli. Parcijalni pritisak kisika je veći u alveolama nego u krvi, pa on prelazi iz njih u krv. Sa druge strane, ugljen-dioksida ima više u krvi pa on prelazi iz nje u alveolu. Kisik koji se vezao za krv čini oksihemoglobin, koji se dalje transportuje po cijelom tijelu. Ugljen-dioksid u alveolama izdisanjem se izbacuje iz tijela.

Razmjena gasova između krvi i tkiva[uredi - уреди]

Kisik se u krvi do tkiva samo u vrlo malim količinama prenosi u vidu gasa (oko 3%), a najviše u vidu oksihemoglobina. Budući da ćelije tkiva troše kisik za razne metaboličke funkcije, u njima se nakuplja ugljen-dioksid. Tako imamo jednu sredinu bogatu kisikom i drugu bogatu ugljen-dioksidom. Na tom nivou razmjena gasova vrši se na isti način kao u alveolama, samo obrnuto. Budući da oksihemoglobin nije vrlo stabilan, kisik se izdvaja i difuzijom prelazi u tkivo na osnovu razlike u parcijalnom pritisku. Ugljen-dioksid prelazi u krv i do pluća se transportuje u vidu karbamino i bikarbonatnih spojeva.

Vidjeti i[uredi - уреди]