Clinton Joseph Davisson

Izvor: Wikipedia
Nobel prize medal.svg Clinton Joseph Davisson
Clinton Davisson.jpg
Rođenje 22. listopada 1881.
Sjedinjene Američke Države Bloomington, Illinois, SAD
Smrt 1. veljače 1958.
Sjedinjene Američke Države Charlottesville, Virginia, SAD
Državljanstvo Sjedinjene Američke Države Američko
Polje fizika
Institucija Sveučilušte Princeton
Institut Carnegie
Bell Labs
Alma mater Sveučilušte Princeton
Sveučilište u Chicagu
Akademski mentor Owen Willans Richardson
Poznat po difrakcija elektrona
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku 1937.
Nagrada Comstock 1928.
Medalja Elliott Cresson 1931.

Clinton Joseph Davison (Bloomington, Illinois , 22. listopada 1881. - Charlottesville, Virginia , 1. veljače 1958.), američki fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1937. Davisson je nagradu podijelio sa Britanceom Georgeom Pagetom Thomsonom koji je, neovisno o njemu, u isto vrijeme eksperimentalno dokazao pojavu difrakcije elektrona.

Biografija[uredi - уреди]

Clinton Joseph Davison je rođen 22. listopada 1881. u mjestu Bloomington, Illinois . Maturirao je u lokalnoj srednjoj školi 1902. godine i dobio školarinu za studij na Sveučilište u Chicagu. Godine 1905. prelazi na Sveučilište Princeton po preporuci Roberta Andrewsa Millikana. Iako zaposlen na Princetonu, 1908. završava studij u Chicagu. Tezu za doktorat razrađivao je i proučavao s Owenom Willansom Richardsonom, britanskim fizičarem i Nobelovcem. Godine 1911. doktorirao je na Princetonu, a iste se godine i oženio Charlotte Richardson, sestrom Owena Richardsona, s kojom je imao četvero djece.[1][2]

Davisson vrlo brzo dobiva posao na Tehnološkom institutu Carnegie, no 1917. odlazi na dopust kako bi radio u Inženjerskom odjelu Bell Labsa. Po završetku rata Davisson je, nakon što je dobio osiguranje da će imati slobodu pri svom radu, prihvatio stalan posao u Bell Labsu. Razlog odlaska sa Carnegiea bio je taj što je smatrao da ga posao profesora sputava u njegovom eksperimentalnom radu.[1] U Bell Labsu je radio do umirovljenja 1946., no onda je prihvatio posao profesora-istraživača na Sveučilištu u Virginiji gdje je radio do 1954.

Godine 1924., francuski fizičar i Nobelovac Louis de Broglie postavio je tezu o dualnosti materije. Prema toj tezi, svakoj čestici u gibanju mogao se pridružiti val, te je time svaka čestica imala i valna i čestična svojstva u isto vrijeme. Dokazivanje te teze nije bilo lako, no Davisson je 1927., dok je radio u Bell Labsu, zajedno s Lesterom Germerom uspio eksperimentalno izvesti difrakciju elektrona na površini kristala nikla. Taj slavni Davisson-Germerov eksperiment potvrdio je de Broglievu tezu i dokazao da čestice doista imaju i valna svojstva jer je pojava difrakcije karakteristična pojava za valove. Neovisnu o Davissonu, Britanac George Paget Thomson je u isto vrijeme uspio izvesti isti eksperiment i tako i sam dokazao de Broglievu tezu. Zbog tog doprinosa i dokazivanja te teze, Davisson je, zajedno s Thomsonom, podijelio Nobelovu nagradu za fiziku 1937. godine.

Davisson je preminuo 1. veljače 1958. u mjestu Charlottesville, Virginia .

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Kelly, Mervin J. (1962.) "Clinton Joseph Davisson" u djelu Biographical Memoirs, Vol. XXXVI, Columbia University Press, New York, 1962., str. 52-79.
  2. Nobel Foundation (1937.). "Clinton Joseph Davisson: The Nobel Prize in Physics 1937". Les Prix Nobel. http://www.nobel.se/physics/laureates/1937/davisson-bio.html. pristupljeno 2007.