Branko Dragaš

Izvor: Wikipedia
Branko Dragaš
Ekonomija
Rođen/a 15. prosinac 1959.
Zemun, Beograd Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Nacionalnost  Srbija
Polje Politička ekonomija
Bankarstvo
Alma mater Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu
Potpis [[Datoteka:<! - File name only ->|128px]]

Branko Dragaš (Zemun, 15.12. 1959 -) je srpski ekonomist

Biografija, obrazovanje i karijera[uredi - уреди]

Ekonomski fakultet smjer " Ekonomska teorija" završio 1982. godine u Beogradu. Sedmostruki udarnik na radnim akcijama i najbolji vojnik.

1980-te[uredi - уреди]

Bankar od 1984. godine. Radio u državnoj banci na tržištu novca. Razvio posao do 100 milijuna DEM mjesečnog obrta kapitala.

Godine 1987. ukazuje na pogrešnu politiku režima i javno nastupa protiv njega.

Godine 1989. prinuđen je napustiti državnu banku zbog političkih pritisaka.

Godine 1989. sudjeluje u formiranju oporbe u Srbiji.

1990. - 1996.[uredi - уреди]

Godine 1990. postaje predsjednik prve privatne banke u Istočnoj Europi - KARIĆ BANKE i za dvije godine stvara profitabilnu i modernu instituciju koja tržišno posluje.

Piše i nastupa u srpskim javnosti zalažući se za uvođenje kapitalizma, burze i tržišne privrede.

Od 1990. godine financira i pomaže demokratsku oporbu u Srbiji.
1990. Učestvuje u formiranju Beogradske burze.
1990. Savjetuje vladu Ante Markovića oko razvoja financijskih tržišta i uspostavljanja modernog bankarskog sustava.

Godine 1992.g. napušta KARIĆ BANKU zbog neslaganja s vlasnicima banke.

Godine 1992. godine, uz pomoć privatnih preduzetnika, sa skupinom suradnika osniva KREDIBEL BANKU. Zahvaljujući dobroj postavljenoj strategiji i profesionalnom nastupu Kredibel banka stječe veliku popularnost. Od 1992. godine osniva tvrtke u svim istočnoeuropskim zemljama i posreduje u plasmanu kapitala s razvijenih tržišta.

Bio je konzultant u mnogim istočnoeuropskim kompanijama i vladama u procesu tranzicije.
1992. Na poziv predsjednika države Dobrice Ćosića napisao gospodarski program za ekspoze premijera Milana Panića. Sudjelovao u financiranju kampanje Milana Panića.
1992. Organizirao u Beogradu obilježavanje 100 godina rođenja Miroslava Krleže.
1992. Osnovao i financirao alternativnu školu "Kredibel škola", koja je kasnije postala BOŠ Zagreb.
1992. Osnivač i financijer ginekološke klinike "Devan".
1992. Osnivač izdavačke kuće Tersit, koja je izdala nekoliko stotina naslova.
1992/1993. Donator je i osnivač mnogih projekata iz srpskog kulture kao što je fond "Borislav Pekić", fond " Radovana Samardžića" i " Stanislava Vinara" i sudjelovao u financiranju mnogih nacionalnih projekata iz područja znanosti i kulture.
1992-1995. Vlasnik više od 20 poduzeća iz različitih oblasti u Srbiji i isto toliko u zemljama EU, SAD, Kanadi, Kini, [ [Hongkong | Honkongu]], Cipru i svim zemljama u istočnoj Europi.
1995. Pokušao osnovati za prognane iz Hrvatske farmu-kibuc u selu Šaranovu kraj Topole - projekt prekinut nasilno u izgradnji.
1990-1996. Financirao obnovu mnogih manastira i crkava po Srbiji.
1990-1996. Finansirao mnoge oporbene medije u Srbiji ili izravno sudjelovao u njihovom pokretanju.
1990-05.10.2000. Zabranjivan od strane režima kao ideolog kapitalizma, pa je održao bezbroj predavanja i nastupa na tribinama i lokalnim medijima.

Odbija ponude režima da se uključi u politiku.

Početkom 1996. godine, zbog oporbenog djelovanja, poslije silnih pritisaka, režim uništava Kredibel banku.

Travnja 1996. godine osnovao portfolio-menadžersku tvrtku Kondel.

1996. - 2001.[uredi - уреди]

U razdoblju od 1997. - 2001. godine objavljuje nekoliko romana i drama.

Bavi se publicističkim radom i ukazuje na katastrofalne posljedice režima po srpsko društvo. U NATO intervenciji 1999. godine 3 mjeseca proveo na topovima PVO.

Povratkom sa ratišta, srpnja 1999. godine sa skupinom svojih prijatelja, stručnjaka iz različitih oblasti, sačinio "Program za spas Srbije". To je sveobuhvatni prijedlog političkih i ekonomskih promjena koje treba izvršiti u državi.

Nakon demokratskih promjena, listopada 2000. godine, na poziv premijera Srbije, obišao u 100 dana privredu Srbije i predložio način rješavanja nagomilanih problema.
2001. U veljači mjesecu razišao se s premijerom Zoranom Ðinđića zbog različitog viđenja koncepta reformi u Srbiji.
2001. Prvi otpočeo kritiku nametnutog neoliberalnog koncepta i ustao protiv provođenja šok-terapije, tvrdeći da će taj koncept uništiti srpske gospodarstvo.
2001. Predložio održavanje Okruglog stola o pravcima razvoja društva na kome bi se sučelili različite koncepcije u javnoj raspravi pred građanima Srbije.
2001. Novi režim zabranjuje sve nastupe u državnim medijima.
2001. Objavljuje 05. listopada. sa grupom autora kritiku neoliberalizma u Srbiji u knjizi "KUDA IDE SRBIJA?".

2001. - Danas[uredi - уреди]

Godine 2003.g. osnovao udruženje privrednika Privredna snaga Srbije - PSS.

Prosinca 2003.g. bio je nositelj liste na parlamentarnim izborima Gospodarska snaga Srbije (PSS) i dijaspora - kao grupa građana osvojili --14.113 glasova.

Ponudio građanima Srbije Novi ekonomski program i Vladu nacionalnog spasa za pokretanje gospodarstva.

Juna mjeseca 2004.g. osnovao UMA - Udruženje malih dioničara Srbije. UMA Srbije je od lipnja 2004 - kolovoza 2007. udružila preko 200.000 dioničara u preko 1200 poduzeća raskinula ugovore u više od 350 poduzeća, podigla cijene dionica na burzi u više od 530 poduzeća i održala više od 3000 predavanja diljem Srbije.

Studenog 2004. godine postao menadžer Općine Trstenik.
2005. U srpnju mjesecu osnovao EKONOMSKI POKRET - udruženje građana koje ima politički i ekonomski program za spas Srbije i koje se priprema za izbore 2009-2012.
2001-2006. Traje kontinuirana zabrana od strane režima, unatoč tome što zastupa 210.000 dioničara ili ljudi koji su trebali dobiti dionice ili one čije su dionice preote.

Svibanj 2007 - ekonomski konzultant Srpski narodne stranke u Crnoj Gori.

Rujan 2007 - konzultant UDAU BiH.

Studeni 2007 - konzultant Sindikata pravosuđa.

Prosinac 2007 - osnivač POSLOVNE BERZE.

Kolumnista oporbenog lista TABLOID.

Živi i radi u Beogradu.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Fusnote[uredi - уреди]