Šangajska organizacija za saradnju
Šangajska organizacija za suradnju je međunarodna organizacija osnovana 2001. u Šangaju. Nastala je u današnjem obliku nakon što se Uzbekistan pridružio skupini Šangaj 5 (osnovanoj 1996.). Punopravni članovi ove brojčano najveće svetske vojne organizacije koja ima status promatrača u Ujedinjenim Narodima, Evropskoj Uniji, ASEAN-u, Zajednici nezavisnih država i Organizacija islamske konferencije drže 60% teritorija Evroazije, a zajedno s državama promatračima kao što je to rekao predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev 2005. godine u njima živi polovica svog stanovništva naše planete.
Službeni jezici su kineski i ruski, tako da su službeni nazivi sljedeći:
- 上海合作组织
- Шанхайская организация сотрудничества
Dana 26. 4. 1996. Rusija, Kina, Kirgistan, Tadžikistan i Kazahstan osnovali su Šangajsku petoricu, organizaciju koja je nakon pristupa Uzbekistana 15. 7. 2001. preimenovana u Šangajsku organizaciju za suradnju. Mišljenja oko daljnjeg proširenja organizacije su podijeljena.
Šangajska organizacija za suradnju okuplja azijske države i to je praktički jedini uvjet za članstvo. Članovi šangajske organizacije za suradnju su podijeljeni u nekoliko skupina. To su punopravni članovi u koje spadaju Kazahstan, Kina, Kirgistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan, promatrači s mogućnosti da uđu u organizaciju su Indija, Pakistan, Iran, Mongolija i na kraju se nalaze dijaloški partneri koji dijele ciljeve Šangajska organizacija za suradnju, ali zbog geografskog položaja ne mogu postati članovi. U te zadnje spadaju Bjelorusija i Šri Lanka. Također na sastancima ove organizacije su prisutni u svojstvu gosta i predstavnici ASEANa, Zajednice nezavisnih država, Avganistana i Turkmenistana
Iako je tek tokom 2010. godine organizacija donesla odluku o načinima i mogućnostima primanja novih članova ona je već ranije imala zahtjeve koji su bili odbijeni. Zahtjev Irana za članstvo je bio odbijen 2008. godine pošto se država nalazi pod internacionalnim sankcijama, a zahtjev Bjelorusije za status promatrača s mogućnošću ulaska u savez je blokiran 2009. godine od Rusije. Službeni razlog za veto je bio da se Bjelorusija ne nalazi u Aziji, a s istim razlogom je odbijen i SAD 2006. godine samo što je za razliku od prije navedene države ovdje uručena potpuna odbijenica.
Vijeće šefova država najvažnije je tijelo Šangajske organizacije za suradnju. Sastaje se na svim sastancima, a čine ga:
- Almazbek Atambajev (Kirgistan)
- Xi Jinping (Kina)
- Islam Karimov (Uzbekistan)
- Nursultan Nazarbajev (Kazahstan)
- Vladimir Putin (Rusija)
- Emomali Rahmon (Tadžikistan)
Drugo po važnosti je vijeće predsjednika vlada, a treći vojno najvažniji organ je Regionalna Anti-Teroristička Struktura ili skraćeno RATS (prevod skraćenice: pacovi) s sjedištem u Taškentu. Cilj RATS-a je borba protiv terorizma, separatizma i ekstremizma.
Šangajska organizacija za suradnju se bavi vojnom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom suradnjom, a blisko surađuje s Organizacijom Ugovora o Zajedničkoj Bezbednosti to jest bezbednosnom organizacijom bivših članova SSSRa. Tokom Revolucije u Kirgistane Bjelorusija je žestoko kritizirala obje organizacije jer po njenom službenom mišljenju kakva je korist od vojne organizacije ako krv teče ulicama jedne njene članice u kojoj se istovremeno događa protuustavni državni udar, a ona ostaje bez komentara [1]
U zapadnim medijima Šangajska organizacija za saradnju se počela proglašavati antiNato ili istočnim NATO savezom već 2005. godine,a zapadne špekulacije i političke kritike po tom pitanju postaje svaku godine sve snažnije. Zbog tih kritika, špekulacija lideri Šangajske organizacije za saradnju kao na primjer Vladimir Putin su još 2007. godine bili prisiljeni to negirati [2] iako su po Narodnom dnevniku novinama komunističke partije Kine iritirani imperijalističkim razmišljanjem SADa da nitko nema prava osporiti Amerikancima ulogu svjetskog policajca. Taj odgovor dan na komentar New York Times koji je tvrdio da Šangajska organizacija za saradnju se priprema za organizanje sigurnosti u Centralnoj Aziji bez prisustva SAD-a je bio popraćen i upozorenjem o potencijalnim "narodnim ustancima" u ovoj regiji tokom sljedećeg izbornog ciklusa [3] pošto je osnovna zadaća organizacije kao što je pri osnivanju izjavljeno borba protiv terorizma, separatizma i fundamentalizma.
