Walter Kraus
| Walter Kraus | |
|---|---|
| Rođenje | 1917. Beč, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1945. (dob: 27-28) Koncentracijski logor Jasenovac |
| Uzrok smrti | ubijen tijekom Holokausta |
| Prebivalište | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Austrijanac Jugoslaven |
| Etnicitet | Jevrej[1] |
| Državljanstvo | Austrija Kraljevina Jugoslavija |
| Suprug/a | Vera (Klein) Kraus |
| Roditelji | Josef Kraus |
Walter Kraus (Beč, Austro-Ugarska Monarhija, 1917 - Koncentracijski logor Jasenovac, 1945), austrijski i jugoslavenski slikar-kipar ubijen u koncentracijskom logoru Jasenovac za vrijeme Drugog svjetskog rata i Holokausta.
Walter Kraus je rođen 1917 godine u Beču za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i tokom Prvog svjetskog rata. Prema navodima svjedoka Walter je po dolasku Nacizma na vlast u Austriji, 1938 godine, emigrirao u Kraljevinu Jugoslaviju tj. Beograd. U Beogradu se bavio slikanjem, grafičkim oblikovanjem, ilustriranjem i izradom zaštitnih znakova za razna poduzeća. U Beogradu je upoznao jugoslavensku jevrejku Veru Klein sa kojom se oženio 1941 godine. Vera je bila kćerka Eugena Kleina, uglednog veletrgovca tekstilnom robom. Okupacijom Kraljevine Jugoslavije i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Walter je sa suprugom pokušao prebjeći u Dalmaciju koja je tada bila pod upravom talijanskih fašitičkih snaga, a za koje se znalo da su tolerantniji prema Jevrejima za razliku od nacista i ustaša. Nažalost bili su uhvaćeni i uhapšeni u Novskoj. Vera je bila deportirana u koncentracijski logor Stara Gradiška, te potom u koncentracijski logor Đakovo gdje je i ubijena. Walter je isprva bio zatočen sa suprugom u koncentracijski logor Stara Gradiška, gdje je radio u keramičkoj radionici zajedno sa Slavkom Brillom, Danijelom Ozmom i Mladenom Ivekovićem. Prema slici reprodukcije skulpture talijanskog kipara Luce Della Robia "Madona s djetetom u ružičnjaku" Walter je načinio skulpturu u terakoti. Skulptura je visoka 28 centimetara, a odozdo na podnožju upisano je "Walter Kraus Jasenovac 1941-1944" i utisnut znak "RL/ST/GR" (Radni logor/Stara Gradiška). Jugoslavenki mineralog Fran Tućan je uspio iznijeti skulpturu iz logora i 1994 godine je pokloniti Židovskoj općini Zagreb (ŽOZ). Iz istog razdoblja Tućan je sačuvao Walterov akvarelirani crtež tušem "Unutrašnjost kružne peći u Jasenovcu". Walter je u logoru također napravio skulpturu "Dječak jede lubenicu" prema reprodukciji istoimene slike španjolskog slikara Bartolomea Estebana Murilla. 10. 4. 1944 Walter je sa Brillom, Ozmom i Ivekovićem bio preseljen u koncentracijski logor Jasenovac. Po dolasku u Jasenovac, neko vrijeme je radio u crtaonici gdje su se radili nacrti za izgradnju vojarni, zgrada i dr. Prema naredbama iz uprave logora, Walter je bio primoran crtati uvećane portrete ustaških krvnika po fotografijama. Međutim, u zajedničkom iskazu sedmorice preživjelih logoraša iz Jasenovca (Gabrijel Vinter, Dušan Čulum, Josip Hiršberger, Mirko Unterberger, Anton Dajč i dvojica seljaka) nekritički se i tendenciozno pisalo o Walteru kao miljeniku ustaša kojemu su dozvolili da ima dugu kosu, te kao umjetniku koji je izrađivao kojekakve kipove Ante Pavelića i fantazije o ustaškim navalama. Walter je za života crtao iz vlastitih pobuda i prijateljstva. Tako je nacrtao portret Anke Lovrenčić, majka zatočenika Tibora Lovrenčića iz Zagreba, prema malenoj fotografiji. Taj portret je danas izložen u Hrvatskom povijesnom muzeju. Zaslugom Mladena Ivekovića sačuvani su mnogi Walterovi crteži iz logora. Za Waltera se sa sigurnošću zna da je još bio živ 17. 2. 1945 godine, ne zna se da li je poginuo 22. 4. 1945 prilikom proboja jasenovačkih logoraša ili ubrzo nakon toga.[1]
- Kraus, Ognjen (1996). Zna li se 1941 - 1945: Antisemitizam. Holokaust. Antifašizam, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-0-2