Twyfelfontein

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Twyfelfontein / ǀUi-ǁAis
Svjetska baštinaUNESCO
Namibija


Twyfelfontein na mapi Namibije
Twyfelfontein
Twyfelfontein
Lokacija Twyfelfonteina u Namibiji
Registriran:2007. (31. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iii, v
Ugroženost:-
Referenca:UNESCO

Twyfelfontein (afrikaans za "nestalni potok"), službeno ǀUi-ǁAis (nama za "skakutavi izvor"), je stjenovito područje površine oko 574 m² u području Kunene na sjeverozapadu Namibije. Čini ga dolina oko potoka koja je uokvirena liticama pješčenjačke visoravni, te je jako suho i vruće područje s jako ledenim noćima (diurnalno područje). Ono je naseljeno posljednjih 6000 godina, najprije lovcima-sakupljačima, a potom stočarima Hotentotima. Obje ove etničke skupine su koristile ovo područje kao svetište za šamanske rituale. Tokom tog razdoblja nastalo je oko 2500 prahistorijskih petroglifa (što je najveća koncentracija u Africi) i nešto slikarija. Zbog toga je Twyfelfontein upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 2007. godine kao "potpuno mjesto visokokvalitetnih zabilješki ritualnog, obrednog i gospodarskog djelovanja lovačko-sakupljačkih društava u ovom dijelu Afrike u posljednjih 2000 godina".

Krajolik Twyfelfonteina

Historija[uredi | uredi kod]

Prikazi životinja su stariji od krugova

Twyfelfontein dolina je od kamenog doba naseljena lovcima-sakupljačima Wilton kulture od oko prije 6.000 godina. Oni su napravili većinu petroglifa i vjerojatno sve slike. Od prije 2000 do 2500 godina Hotentoti naroda San (Bušmani) su zauzeli dolinu i nastavili praviti petroglife koji se jasno mogu razlikovati od starijih[1].

Područje su naselili Europljani tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je suša nagnala bijele Afrikaans poljoprivrednike (Buri) da se dosele. Kasnije je aparthejdska vlada osnovala farme kao dio Odendaal plana i Twyfelfontein je postao dio Damaraland bantustana .Bijeli doseljenici su napustili Twyfelfontein 1965. god.[2].

Topograf Reinhard Maack, koji je također otkrio slike "Bijele Gospe" na stijenama Brandberga, izvijestio je o petroglifima Twyfelfonteina 1921. god. Temeljitu istragu proveo je tek D. Levin koji je kupio zemljište za svoju farmu 1947. god. On je otkrio izvor i dao mu ime Twyfelfontein nakon što je više puta presušio[3]. Ubrzo nakon toga Ernst Rudolf Scherz je započeo znanstvena istraživanja umjetnosti na stijenama 1950. god.[4]., kojima je opisano preko 2.500 petroglifa na 212 pješčenjačkih ploča. Danas se procjenjuje kako se na lokalitetu nalazi više od 5000 pojedinačnih prikaza.

Odlike[uredi | uredi kod]

Najstariji petroglifi se procijenjuju na oko 10.000 godina starosti, dok su novija djela nastala dolaskom stočarskih plemena (Hotentoti) oko 1000. godine[5], te se mogu prepoznati tri vrste petroglifa:

  • figure (životinje, ljudi i fantastična bića) vjerojatno su služile za šamanističke obrede, a prikazi ne-lokalnih životinja (pingvini, morski lavovi i sl.) dokazuju kontakte s priobaljem koje je udaljeno više od 100 km.
  • piktograi (krugovi, prstenovi, redovi točkica, i dr.) predstavljaju apstraktne oblike (npr. krda stoke iz visine, ali i nefigurativne pojmove.
  • gravure od svakodnevne uporabe (drobljenje žita, društvene igre, gong zvučno kamenje i sl.)

Pored njih na 13 mjesta se nalaze i slike rijetkim prikazom ljudi u crvenom okeru[6].

Veze[uredi | uredi kod]

Prahistorijske slikarije u Africi:

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Dowson Thomas, Grave engravings, the UNESCO Courier (UNESCO) (6): 4.–5. ISSN 1993-8616
  2. Andreas Vogt, National Monuments in Namibia (1st ed.), Windhoek: Gamsberg Macmillan, str. 35.–37. ISBN 99916-0-593-2.
  3. Twyfelfontein Arhivirano 2007-10-11 na Wayback Machine-u na Tourbrief.com (en) Preuzeto 18. studenog 2011.
  4. Klaus Dierks, Chronologie der Namibischen Geschichte 1916.-18. (de) Preuzeto 18. 11. 2011.
  5. Paula Hardy i Metthew D. Firestone, Botswana & Namibia (Multi Country Guide), Lonely Planet. p. 295. ISBN 978-1741047608.
  6. Sven Ouzman, Rock Art of Twyfelfontein, Namibia, Africa. Twyfelfontein Site Report Arhivirano 2014-10-21 na Wayback Machine-u, Bradshaw Foundation, str. 10.-12. (en) Preuzeto 18. 11. 2011.