Tit Pomponije Atik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tit Pompnije Atik (lat. Titus Pomponius Atticus, rođen 110. ili 109. godine st. e., umro 32. st. e.) bio je pripadnik rimskog viteškog staleža i pokrovitelj književnosti, najbolji prijatelj čuvenog govornika i filozofa Marka Tulija Cicerona. Atik je adresat Ciceronovog spisa O prijateljstvu (De amicitia), a korespondencija između dvojice prijatelja sačuvana je u šesnaest knjiga Ciceronovih Pisama Atiku (Epistulae ad Atticum), koja je prikupio i objavio Ciceronov oslobođenik i lični sekretar Marko Tulije Tiron. Atik je bio poznat po svom elegantnom ukusu i zdravorazumskom rasuđivanju. Glavni naš izvor informacija o Atiku, pored Ciceronovih pisama, jese Atikov životopis koji je napisao Kornelije Nepot.

Atik, koji je poticao iz porodice viteškog staleža, rođen je u Rimu, gde je stekao i obrazovanje. Kao mladić sticao je obrazovanje kod grčkih učitelja zajedno s Ciceronom, Lucijem Torkvatom i Gajem Marijem Mlađim (sinom znamenitog Gaja Marija), s kojima je "postao tako blizak da mu niko više nije bio draži od njih" (Nepot). Bio je izvrstan učenik, a 85. godine st. e. otišao je u Atinu, gde je proučavao književnost i filozofiju. Toliko je zavoleo Atinu i njenu kulturu da je sam sebi nadenuo nadimak "Atik" (Atticus = doslovno "Atičanin"), na šta Ciceron aludira u 5. knjizi svog dela O krajnostima dobra i zla (De finibus bonorum et malorum).

Atik je nasledio veliko bogatstvo, koje je dodatno uvećao veštim poslovanjem nekretninama. Koristeći to bogatstvo i za bavljenje književnošću, držao je znatan broj robova koje je uposlio prepisivanjem i uvezivanjem knjiga, te je objavio kompletan opus svoga prijatelja Cicerona. On sam, međutim, napisao je jednu jedinu knjigu, na grčkom jeziku, o Ciceronovom konzulatu, te nešto malo pesama. Ništa od ovoga nije se sačuvalo.

Godine 65. st. e. Atik se vratio u Rim. Poštujući svoje epikurejske poglede na svet, držao podalje od politike što je više mogao, ali je ipak pomagao Ciceronu kad god je to ovome bilo nephodno: na primer, kada je Ciceron 49. st. e. morao da beži iz Italije pred trijumvirima, Atik mu je poklonio 250.000 sestercija. Ipak, njegova politička aktivnost bila je minimalna, premda znamo da je on, kao i Ciceron, pripadao optimatima, dakle aristokratskoj "stranci", i da je generalno imao konzervativne poglede na političku stvarnost.

Nakon smrti ujaka, koji ga je testamentom posinio, Atik je uzeo ime "Tit Servilije Pomponijan" (Titus Servilius Pomponianus). Kasnije se oženio praunukom trijumvira Marka Krasa, s kojom je dobio sina, koji je imao isto ime kao i njegov otac i o kome se malo zna, te kćerku Ceciliju Atiku (Caecilia Attica), koja je postala prva žena Marka Vipsanija Agripe.

Atik je ostatak života proveo u Rimu, gde je 32. pne. umro prirodnom smrću.