Thomas Wolsey

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Thomas Wolsey

Portret Thomasa Wolseya
Rođen/a oko 1475.
Ipswich, Suffolk
Umro/la 29. novembar 1530
Leicester, Leicestershire
Nacionalnost Englez
Zanimanje kardinal, državnik
Poznat/a po sukobu sa Henryom VIII

Thomas Wolsey' (* Ipswich, Suffolk, oko 1475. - † Leicester, Leicestershire, 29. novembar 1530.) bio je kardinal i državnik, koji je dominirao vladom engleskog kralja Henrya VIII od 1515. do 1529.[1]

Njegova nepopularnost pridonijela je da nakon njegovog pada, dođe do snažne antiklerikalne reakcije koja je bila faktor engleske reformacije. [1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Wolsey se kao sin ipsvičkog mesara uspio školovati na Univerzitetu u Oxfordu. Za svećenika je zaređen 1498., pet godina kasnije postao je kapelan - Richarda Nanfana, poručnika namjesnika Calaisa, koji ga je preporučio kralju Henriju VII (vladao 1485.-1509). Kad je Nanfan umro 1507., Wolsey je postao kapelan Henrija VII, a neposredno prije njegove smrti u aprilu 1509. postavljen je za lincolnskog dekana Svojom energijom i samopouzdanjem ubrzo je stekao naklonost Henrijevog sina i nasljednika Henrya VIII (vladao 1509.-47.).[1]

U novembru 1509. je postavljen za kapelana rizničara zaduženog za podjelu milostinje. Wolsey je stekao veliko povjerenje mladog monarha, kome se baš nisu sviđali dosadni državnički poslovi - pa mu ih je sa zadovoljstvom prepustio. Njihov odnos postao je još čvršći nakon što je Wolsey - 1513., organizirao Henrijevu uspješnu vojnu kampanju protiv Francuza. Zahvaljujući Henrijevim preporukama - papa Lav X. imenovao ga je Biskupom Lincolna (mart 1514.), pa zatim Nadbiskupom Yorka (septembar 1514), i na kraju 1515. - kardinalom. U decembru 1515. Wolsey je postavljen za Lorda Kancelara Kraljevine Engleske. Tri godine kasnije papa ga je proglasio svojim legatom -legate a latere.[1]

Wolsey je iskoristio svoju ogromnu svjetovnu i crkvenu moć da zgrne ogromno bogatstvo, koje se gotovo moglo mjeriti s kraljevim.[1]

Prvi prioritet kako za Wolseya, tako i za Henrya bio je da Engleska postane evropski arbitar moći U to vrijeme je Zapadna Evropa bila podijeljena na dva suparnička tabora; francuski, (nesklon Englezima) s jedne strane i habsburški Svetog Rimskog Carstva s druge strane.[1]

Wolsey se 1518. pokušao izmiriti s Francuskom propagirajući ideju jednog sveobuhvatnog evropskog mirovnog ugovora, zbog tog je 1520. Henriju VIII organizirao susret sa francuskim kraljem Françoisom I i carem Karlom V.. Kad je 1521. ipak izbio rat između Francuske i Carstva, dvije godine kasnije Wolsey je uputio engleske trupe protiv Francuske. Kako bi mogao financirati tu kampanju Wolsey je podigao porez, izazvavši time masovno nezadovoljstvo. Ali je ubrzo nakon tog - 1528. promjenio stranu i pridružio se Francuzima u brobi protiv Karla V., no kad su u augustu 1529. François i Karlo sklopili mir - Engleska je izvisila pa je izbačena izdiplomacije kao neozbiljan partner.[1]

Iako je Wolsey namjeravao svoju poziciju legata iskoristiti da reformira Englesku crkvu, njegova kontinuirana diplomatska aktivnost ostavila mu malo vremena da se bavi crkvenim pitanjima. Pored toga bio je preveliki materijalist, pohlepan na bogatstvo i sklon zemaljskim užitcima (imao je nezakonitog sina i kćer). On je ipak predložio neke redovničke reforme, čak i ukinuo oko 29 samostana, uglavnom kako bi namakao sredstva za osnivanje Kardinalskog koledža, iz kog je kasnije izrastao Koledž Christ Church Univerziteta u Oxfordu.[1]

Wolsey je daleko snažnije utjecao na engleske pravosudne institucije, kao rođeni pravnik, bitno je proširio nadležnost westminsterminskog suda, koji je uspio nametnuti henrijevsku pravdu plemstvu koje nije puno marilo za zakonitost. Trasirao je put za osnivanje Žalbenog suda - 1529., kom su se mogli obratiti i siromašni građani.[1]

Neposredan uzrok Wolseya pada bio je njegov neuspjeh da uvjeri papu Klementa VII. da poništi Henrijev brak sa Katarinom Aragonskom. S druge strane stvorio si je ozbiljne neprijatelje među visokim plemstvom koji su ga prezirali zbog njegova niskog porijekla i oholosti. Kad mu je u jul 1529. propao posljednji pokušaj da dobije poništenje braka, njegovi neprijatelji lako su okrenuli kralja protiv njega. Već u oktobru je optužen da je prekoračio svoj legatski položaj. Smjenjen je sa svih pozicija, ali mu je ostavljen položaj Nadbiskupa Yorka.

U aprilu 1530. napustio je London i otišao u York, to njegovim neprijateljima a ni samom Henriju nije bilo dovoljno, jer su posumljali da kuje zavjeru kako bi se vratio na dvor. Zbog tog je uhapšen 4. novembra, na temelju optužbe za izdaju, ali je umro krajem mjeseca, pa nije ni izveden pred kralja.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 "Thomas, Cardinal Wolsey" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Thomas-Cardinal-Wolsey. pristupljeno 10. 02. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]