Lord kancelar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Lord kancelar (engl. Lord Chancellor) ili lord visoki kancelar (engl. Lord High Chancellor) bio je do 2005. najviši sudija Engleske i Velsa i svojevrsni ministar pravde Ujedinjenog Kraljevstva, a do 2006. i predsjedavajući Doma lordova.[1]

Danas je državni sekretar za pravdu i čuvar Velikog pečata. Drugi je po časti državni velikodostojnik.

Sudska vlast[uredi - уреди | uredi izvor]

Lord kancelar je bio sudija Doma lordova i Sudskog komiteta Državnog savjeta. Bio je predsjednik Vrhovnog suda Engleske i Velsa i nadgledao je Apelacioni sud, Visoki sud i Kraljevski sud Engleske i Velsa. Bio je takođe ex officio sudija Apelacionog suda i predsjednik Kancelarskog odjeljenja Visokog suda. Takođe, lord kancelar je određivao sastav dva žalbena komiteta i dva apelaciona komiteta Doma lordova.[2][3][4]

Međutim, sudska vlast Doma lordova i Sudskog komiteta Državnog savjeta obično je povjeravana višem redovnom apelacionom lordu (engl. Senior Lord of Appeal in Ordinary), a zadatak predsjedavanja Kancelarskim odjeljenjem je povjeravan vicekancelaru (sada pod imenom kancelar Visokog suda).

Od 1867. do 1875. lord kancelar je bio najviši sudija Kanade do stvaranja Vrhovnog suda Kanade i dužnosti glavnog sudije Kanade.

Izvršna vlast[uredi - уреди | uredi izvor]

Lord kancelar je bio član Državnog savjeta Ujedinjenog Kraljevstva i član Kabineta. Njegovo nadleštvo se prvobitno nazivalo Kancelarija lorda kancelara (engl. Lord Chancellor's Office) (1885—1971), a kasnije Ministarstvo lorda kancelara (engl. Lord Chancellor's Department) (1971—2003).

Ministarstvo lorda kancelara je vršilo pravosudnu upravu u sudovima Engleske i Velsa. Više sudije (redovne apelacione lordove, lordove apelacione sudije i predsjednike odjeljenja Visokog suda) postavljala je kraljica na predlog lorda kancelara, dok je niže sudije postavljao sam lord kancelar.[5]

Lordu kancelaru je bilo povjereno čuvanje Velikog pečata Ujedinjenog Kraljevstva. Za stavljanje pečata je bio odgovoran viši građanski službenik pod nazivom Clerk of the Crown in Chancery. On je imao položaj stalnog sekretara pri lordu kancelaru. Lord kancelar nije čuvao Veliki pečat Škotske niti Veliki pečat Sjeverne Irske.[6]

Zakonodavna vlast[uredi - уреди | uredi izvor]

Lord kancelar je bio predsjedavajući Doma lordova. Za razliku od govornika Doma komuna aktivno je učestvovao u parlamentarnim raspravama. Disciplinska vlast nad lordovima je pripadala Domu lordova, a ne samom lordu kancelaru.[7] Fotelja predsjedavajućeg, woolsack, formalno se nalazila izvan Doma lordova tako da je lord kancelar mogao predsjedavati i kada ne bi bio pripadnik perstva (engl. peerage).[8]

Stupanjem na snagu Ustavnog reformskog akta 2005. lord kancelar je prestao biti predsjedavajući Doma lordova, a njegovu ulogu je preuzeo lord govornik (engl. Lord Speaker). Međutim, lord kancelar i dalje može vršiti počasnu funkciju lorda povjerenika (engl. Lord Commissioner).

Ustavna reforma[uredi - уреди | uredi izvor]

Laburistička vlada Tonija Blera je juna 2003. ukinula Ministarstvo lorda kancelara, a osnovala Ministarstvo za ustavna pitanja (engl. Department for Constitutional Affairs). Lord kancelar je istovremeno postao i državni sekretar za ustavna pitanja. Februara 2004. predloženo je da se funkcija lorda kancelara sasvim ukine, a da se njegova ovlašćenja prenesu na lorda glavnog sudiju, lorda govornika i državnog sekretara za ustavna pitanja. Predlog zakona je predviđao i prenos sudske vlasti Doma lordova na novi Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva.

Donošenjem Ustavnog reformskog akta 2005. (engl. Constitutional Reform Act 2005) prenos ovlašćenja je i izvršen, ali državni sekretar za ustavna pitanja i dalje je ostao i lord kancelar. Maja 2007. ukinuto je Ministarstvo za ustavna pitanja, a osnovano Ministarstvo pravde (engl. Ministry of Justice) na čelu sa državnim sekretarom za pravdu. Ono je preuzelo i neke nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova (engl. Home Office). Završetkom ustavne reforme dotadašnja specifična funkcija lorda kancelara je pretvorena u uobičajenu ministarsku funkciju.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Stupanjem na snagu Ustavnog reformskog akta 2005. lord kancelar je izgubio ovlašćenja sudije i predsjedavajućeg Doma lordova.
  2. Appellate Jurisdiction Act 1876, Pristupljeno 20. 3. 2016.
  3. Supreme Court Act 1981, Pristupljeno 20. 3. 2016.
  4. The Standing Orders of the House of Lords Relating to Public Business („archive.org“), Pristupljeno 20. 3. 2016.
  5. Stupanjem na snagu Ustavnog reformskog akta 2005. osnovana je Komisija za sudska imenovanja (engl. Judicial Appointments Commission) po čijoj preporuci lord kancelar predlaže/imenuje sudije.
  6. Njih i danas čuvaju prvi ministar Škotske i državni sekretar za Sjevernu Irsku.
  7. Lord High Chancellor; 1911 Encyclopædia Britannica, Volume 17
  8. Kancler, v Velikobritanii; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, t. XIV (1895), s. 350—351