The Call of Cthulhu
| "The Call of Cthulhu" | |
|---|---|
 Naslovnica časopisa Weird Tales iz veljače 1928. godine, koja sadrži prvo izdanje priče "The Call of Cthulhu" | |
| Autor(i) | H. P. Lovecraft |
| Država |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski jezik |
| Serija | Cthulhu mitovi |
| Žanr(ovi) | horor, čudna fikcija |
| Izdavač | Weird Tales |
| Datum izdanja | veljača 1928. |
"The Call of Cthulhu" (srpskohrvatski: "Zov Cthulhua") je kratka priča H. P. Lovecrafta napisana tokom ljeta 1926. godine, a premijerno objavljena u šund časopisu Weird Tales u veljači 1928. godine. Lovecraft je osobno priču smatrao "osrednjom", međutim "The Call of Cthulhu" je s vremenom postala jedna od njegovih kritički i popularno najcijenjenijih priča te je izvršila enorman utjecaj na kasnije autore, ali i popularnu kulturu.
Radanja priče tiče se iskustava Francisa Waylanda Thurstona prilikom istraživanja i suočavanja s kozmičkim entitetom znanim kao Cthulhu. Utjecaj ove priče i njegovog naslovnog antagonista bio je toliki da je Lovecraftov sljedbenik August Derleth cjelokupni Lovecraftov fiktivni univerzum nazvao Cthulhu mitovima.
Sinopsis[uredi | uredi kod]
Pripovjedač, Francis Wayland Thurston, prisjeća se otkrića bilješki svog praujaka, Georgea Gammella Angella, profesora lingvistike na Univerzitetu Brown, nakon njegove smrti tokom zime 1926./1927. godine. Među bilješkama je pronašao maleni niski reljef s likom stvorenja koje "istovremeno prikazuje hobotnicu, zmaja i ljudsku karikaturu". Autor skulpture je student iz Rhode Islanda, Henry Anthony Wilcox, koji ju je temeljio na bizarnim snovima o kiklopskim gradovima; Wilcox u svojim bilješkama sadrži brojne reference na Cthulhua i R'lyeh. Paralelno, Angell je pronašao brojne izvještaje o slučajevima masovne histerije diljem svijeta.
Daljnje bilješke referiraju na iskustvo policijskog inspektora iz New Orleansa, Johna Raymonda Legrassea, koji je 1908. godine na sastanku lokalnog arheološkog društva predstavio, želeći informacije, statuu sličnu onoj Wilcoxovoj. Godinu dana ranije, Legrasse i njegovi suradnici su otkrili kako lokalni kult, sastavljen isključivo od muškaraca, iskorištava lokalne žene i djecu u svojim obredima; nakon što su ubili pet, a uhapsili 47 članova kulta, policajci su otkrili kako štuju izvjesne "Drevne" te očekuju povratak nekakvog bića kojeg nazivaju Cthulhu, a koje je prikazano na statui. Jedan od učenjaka prisutan na sastanku, profesor William Channing Webb s Princetona, navodi kako zna za slučaj Eskima koji dijele takva uvjerenja i fetiše.
Thurston tada otkrije članak iz australskih novina iz 1925. godine, koji govori o otkriću napuštenog broda Alert, čiji je jedini preživjeli bio drugi časnik, norveški pomorac Gustaf Johansen. Johansen govori kako je njihov inicijalni brod, Emma, napadnut od strane Alerta, pri čemu je posada Emme svladala svoje protivnike, ali je izgubila brod; preotevši Alert, otkrili su nepoznati otok u južnom Pacifiku, koji nije bio prisutan na kartama. Uz Johansena i jednog kolegu, svi su ostali članovi posade pomrli na otoku, mada Johansen ne otkriva uzrok njihove smrti.
Thurston odlazi u Australiju, gdje otkriva kako je statua pronađena na Alertu identična dvama statuama s kojima se ranije susreo; u Norveškoj, Johansen iznenada umire nakon susreta s dva laskara (indijski pomorci/vojnici koju su radili na europskim brodovima). Njegova udovica predaje Thurstonu tajne rukopise u kojima Johansen govori da je nepoznati otok bio "košmarni grad-truplo" R'lyeh. Dok su pokušavali shvatiti neeuklidsku arhitekturu, slučajno su oslobodili Cthulhua, koji je pobio gotovo sve pomorce, osim Johansena i jednog kolege. Njih su dvojica uspjeli doći do Alerta, kojeg su zabili divovskom stvoru u glavu, ali se ovaj instantno oporavio; Alert je uspio pobjeći, ali Johansen je ostao jedini preživjeli. Završivši rukopis, Thurston shvaća kako je on nova meta sljedbenika Cthulhu kultova.
Adaptacije[uredi | uredi kod]
- Priča je 2005. godine adaptirana kao kritički uspješni istoimeni nijemi film u režiji Andrewa Lemana.
- Godine 2012., priča je adaptirana u stilu radio drame iz 1920-ih godina, pod naslovom Dark Adventure Radio Theatre: The Call of Cthulhu.
- R.J. Ivankovic je 2017. godine napisao verziju priče u stihu, H.P. Lovecraft's Call of Cthulhu for Beginning Readers, ilustriranu u stilu priča Dr. Seussa.
- Dijelovi priče adaptirani su u stripovima Eerie #4, autora Archieja Goodwina i Grayja Morrowa i The Avengers #88, autora Harlana Ellisona, Royja Thomasa i Sala Busceme.
- Priča je adaptirana i u formi lutkarskog rock mjuzikla naslova Cthulhu: the Musical!.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Lovecraft, Howard P. (1984) [1928]. „The Call of Cthulhu”. u: S. T. Joshi. The Dunwich Horror and Others (9th corrected printing izd.). Sauk City, WI: Arkham House. ISBN 0-87054-037-8. Definitive version.
- Lovecraft, Howard P. (1999) [1928]. „The Call of Cthulhu”. u: S. T. Joshi. More Annotated Lovecraft (1st izd.). New York City, NY: Dell. ISBN 0-440-50875-4. With explanatory footnotes.
- Price, Robert M. (1996) [1928]. „The Call of Cthulhu”. u: Robert M. Price. The Cthulhu Cycle: Thirteen Tentacles of Terror (1st izd.). Oakland, CA: Chaosium, Inc.. ISBN 1-56882-038-0. A collection of works that inspired and were inspired by The Call of Cthulhu, with commentary.
