Necronomicon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rukotvorina obožavateja iz 2004. godine, koja bi trebala predstavljati Necronomicon.

Necronomicon je fiktivni grimorij (knjiga magije) koji se pojavljuje u djelima horor autora H. P. Lovecrafta i njegovih sljedbenika. Sam grimorij se prvi puta spominje u priči "The Hound" iz 1924. godine (napisana 1922.),[1] dok se njegov fiktivni autor, "ludi Arapin" Abdul Alhazred spominje u jednom ranijem djelu, priči "The Nameless City". Između ostalog, Necronomicon sadrži podatke o Drevnima, njihovu historiju i načine kako ih dozvati.

Sam Lovecraft je tvrdio da je naziv knjige dobio u snu, a tvrdio je da, preveden s grčkog, znači "slika zakona mrtvih"; naziv knjige sastavljen je od grčkih izraza νεκρός (nekrós), što znači "mrtav", νόμος (nómos), što znači "zakon", i εἰκών (eikón), što znači "slika". S. T. Joshi je kasnije ustvrdio kako se radi o vrlo slobodnom prijevodu s obzirom da sufiks -ikon označava isključivo srednji rod i nema nikakve veze s rječju eikõn ("slika"); prema Joshiju, najbolji prijevod bio bi "Knjiga o mrtvima".[2]

Iako se spominje u brojnim djelima, fiktivna pseudohistorija Necronomicona iznesena je u kratkoj priči "History of the Necronomicon" iz 1938. godine. Prema toj historiji, knjiga je nastala na području Arabije te je inicijalno naslovljena Al Azif, što je arapska riječ koju je Lovecraft definirao kao "noćni zvuk (što ga proizvode insekti) za kog se predpostavlja da je zavijanje demona". Njezin autor je "ludi Arapin" Abdul Alhazred iz Sane u Jemenu, koji je štovao božanstva poput Yog-Sothotha i Cthulhua. Alhazred je na svojim putovanjima otkrivao zabranjenu prošlost Zemlje te je, dok je u VIII. vijeku živio u Damasku, napisao Al Azif; na knjizi je radio sve do svoje misteriozne smrti 738. godine. Knjiga je tokom godina dobivala na notoritetu; godine 950., učenjak iz Konstantinopola ju je preveo na grčki jezik, međutim patrijarh Mihajlo ju je 1050. godine "zabranio i spalio". U narednim se godinama o knjizi mnogo pričalo, dok ju 1228. godine na latinski jezik nije preveo Olaus Wormius.[3] Papa Grgur IX. je već 1232. godine zabranio i latinsku i grčku verziju knjige, mada postoje podaci da su latinske verzije tiskane u XV. vijeku u Njemačkoj i u XVII. vijeku u Španjolskoj. Grčka verzija tiskana je u Italiji u prvoj polovici XVI. vijeka. Prvi vjerojatni engleski prijevod knjige pojavio se u elizabetanskoj Engleskoj, a njegov autor je John Dee; ta verzija nikada nije tiskana i sačuvana je tek fragmentarno. Arapska verzija knjige nestala je davno prije zabrane iz 1050. godine, mada Lovecraft govori o mogućoj kopiji koja je postojala u San Franciscu u XX. vijeku, a koja je izgorjela u plamenu. Grčka verzija nije se pojavljivala nakon požara u osobnoj biblioteci neimenovanog muškarca iz Salema, MA, iz 1692. godine. Lovecraftova priča navodi da je samo proučavanje teksta Necronomicona izrazito opasno, s obzirom da su oni koji su pokušali svladati znanje iz nje uglavnom tragično skončavali.

Prema istoj priči, samo je pet institucija na svijetu imalo kopiju Necronomicona, a to su British Museum u Londonu, Nacionalna biblioteka Francuske u Parizu, Widenerova knjižnica pri Harvardu u Cambridgeu, MA, Univerzitet u Buenos Airesu te biblioteka Univerziteta Miskatonic u Arkhamu, MA. Ostale kopije nalazile su se u privatnim zbirkama.

Iako je Lovecraft konstantno isticao da su i knjiga i njezin "ludi" autor isključivo plod njegove mašte, historija pokazuje kako su ljudi diljem svijeta tražili kopije te knjige u stvarnim bibliotekama, primjerice u Vatikanskoj biblioteci;[4] uz to, ljudi su znali podmetati kartice s informacijama o knjizi među popise knjiga u stvarnim bibliotekama, poput univerzitetske biblioteke pri Yaleu ili u Tromsu.[5][6] Kako bi pojačali dojam notoriteta same knjige, izdavači su mnoga posthumna izdanja i zbirke Lovecraftovih priča objedinjavali pod naslovom Necronomicon.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "The Hound", by H. P. Lovecraft Published February 1924 in "Weird Tales". YankeeClassic.com. Retrieved on January 31, 2009
  2. Joshi, S.T. The Rise and Fall of the Cthulhu Mythos (Mythos Books, 2008) pp. 34-35.
  3. Ukoliko je Lovecraft mislio na stvarnog danskog učenjaka, Olu Worma, a ne samo na fiktivnog lika istog imena, radi se o pogrešci, s obzirom da je stvarni Ole Worm živio od 1588. do 1654. godine, dakle rođen je više od 300 godina nakon što se pojavio latinski prijevod Lovecraftove fiktivne knjige.
  4. Voicu, Sever Juan (7 February 2007). "Bodmer Papyrus: History Becomes Reality". L'Osservatore Romano. http://www.ewtn.com/library/SCRIPTUR/bodmerpapyrus.HTM. 
  5. L. Sprague de Camp, Literary Swordsmen and Sorcerers, p100-1 ISBN 0-87054-076-9
  6. Necronomicon.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]