Streptokoke

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Streptokoke
Streptococcus pyogenes
Naučna klasifikacija
Domena: Bacteria
Carstvo: Eubacteria
Koljeno: Firmicutes
Razred: Bacilli
Red: Lactobacillales
Porodica: Streptococcaceae
Rod: Streptococcus
Rosenbach, 1884

Streptokoke su gram pozitivne bakterije loptastog oblika (koke), koje su raspoređene u vidu lanca ili niti. Pripadaju grupi fakultativno anaerobnih bakterija, nepokretne su i ne luče enzim katalazu (katalaza negativne). Na osnovu vrste hemolize (hemoliza-razlaganje ćelija krvi) podeljene su na α,β i γ hemolitičke streptokoke, a na osnovu sastava ćelijskog zida i ljegovog antigeniteta u Lensfildove grupe A-B.

Oblik i svojstva[uredi | uredi kod]

Imaju kuglaste do elipsoidne ćelije promjera 0,5-2,0 µm, raspoređene su u parovima ili lancima različite dužine, te su gram-pozitivne, nemotilne (bez aktivnog kretanja), ne tvore spore dok neke vrste tvore sluznice. Fakultativno su anaerobni, aerotolerantni, hemoorganotrofni, fermentativni, uglavnom koristeći ugljikohidrate uz pomoć kojih pritom većinom homofermentativno tvore mliječnu kiselinu. Osim toga su katalaza-negativni i oksidaza-negativni (bez aktivnosti katalaze i oksidaze), neproteolitički (ne razgrađuju proteine).

Temperaturni raspon rasta i reprodukcije za većinu sojeva iznosi 25-45 °C, optimalno blizu 37 °C.

Pojava i učinci[uredi | uredi kod]

Streptokoki su široko rasprostranjeni i pojavljuju se kao saprofiti u staništima koja sadrže biogenu, organsku tvar, poput biljaka i mrtvog biljnog materijala. Zbog toga i zbog njihove sposobnosti kiseljenja se koriste za konzerviranje biljnog materijala (silaža, kiselo povrće) i za proizvodnju kiselih mliječnih proizvoda poput sira i jogurta. Neki streptokoki žive u i na ljudima i sisavcima. Streptococcus vrste, koje pripadaju ljudskom mikrobiomu, se uglavnom nalaze u grlu, crijevima i genitalijama.

Neki streptokoki mogu uzrokovati blage do teške bolesti kod životinja i ljudi, npr.: Streptococcus pyogenes kao piogeni uzročnik, Streptococcus mutans kao uzročnik karijesa. Pojava streptokoka u krvi izaziva sepsu (otrovanje krvi).

Podela[uredi | uredi kod]

Na osnovu hemolize[uredi | uredi kod]

Kolonije streptokoka razlažu hranljivu podlogu krvni agar, na kojoj hemolizom i kao rezultat tog razlaganja formira se zona hemolize oko kolonija. Na osnovu vrste hemolize streptokoke su podeljene na α,β i γ hemolitičke streptokoke.

  • Kod α hemolize kolonije streptokoki grade zonu hemolize koja je zelenkaste boje. Do nastanka ove promene dolazi usled stvaranja vodonik peroksida, koji oksididuje hemoglobin u methemoglobin (atom gvožđa je u methemoglobinu trovalentno).
  • Kod β hemolize streptokoki stvaraju zonu žute boje oko svojih kolonija. U ovoj zoni su razgrađeni svi eritrociti i sav hemoglobin.
  • γ hemoliza označava odsustvo makroskopski vidljive hemolize.

Lensfildova klasifikacija[uredi | uredi kod]

Mnoge streptokoke poseduju u svom ćelijskom zidu polimere ugljenih hidrata, C-supstancu. Ova supstanca se još zove i Lensfildov antigen. Na osnovu građe ovog antigena streptokoke su podeljene u grupe A-B.

Vrste[uredi | uredi kod]

Postoje piogene (izazivaju gnojne infekcije), oralne streptokoke i enterokoke.

Piogene, hemolitičke streptokoke vrsta hemolize Lensfildova klasifikacija osobine
Streptokokus piogenes (A-streptokoke) lat. Streptococcus pyogenes ß A čest uzročnik infekcija kod čoveka, invazivan, kasnije posledice (reumatska groznica, glomerulonefritis)
Streptokokus agalakcije (B streptokoke) lat. Streptococcus agalactiae ß B meningitis i sepsa novorođenčadi, invazivne infekcije
C-streptokoke β (α,γ) C ređe izazivaju gnojne infekcije
G-streptokoke ß G ređe izazivaju gnojne infekcije
Streptokokus pneumonije (pneumokok) lat. Streptococcus pneumoniae α - izaziva: zapaljenje pluća i drugih disajnih puteva, sepsu, meningitis
streptokokus bovis lat. Streptococcus bovis α,γ D kao i enterokoke poseduju antigen D, ređe izazivaju infekcije
Oralne streptokoke
Streptokokus salivarius lat. Streptococcus salivarius α,γ mogu se naći antigeni: A;C;E;F;G:H;K zovu se još i zelene streptokoke lat. Streptococcus viridans, izazivaju endokarditis, karijes.
Streptokokus sangvis lat. Streptococcus sanguis - mogu se naći antigeni: A;C;E;F;G:H;K zovu se još i zelene streptokoke lat. Streptococcus viridans, izazivaju endokarditis, karijes.
Streptokokus mutans lat. Streptococcus mutans - mogu se naći antigeni: A;C;E;F;G:H;K zovu se još i zelene streptokoke lat. Streptococcus viridans, izazivaju endokarditis, karijes.
Streptokokus mitis lat. Streptococcus mitis - mogu se naći antigeni: A;C;E;F;G:H;K zovu se još i zelene streptokoke lat. Streptococcus viridans, izazivaju endokarditis, karijes.
Streptokoke milerove grupe
Enterokoke (danas se ubrajaju u posebnu familiju, ne u familiju streptokoka)
Enterokokus fekalis lat. enterococcus faecalis α,(β),γ, D žive u crevu čoveka i životinja, slabo patogeni, mogu izavati endokarditis
Enterokokus fecium lat. enterococcus faecium α D žive u crevu čoveka i životinja, slabo patogeni, mogu izavati endokarditis

Literatura[uredi | uredi kod]