Socijalistička narodna partija Crne Gore
Ne treba izjednačavati sa Narodna socijalistička stranka Crne Gore.
| Socijalistička narodna partija Crne Gore
SNP CG
| |
|---|---|
| |
| Osnovana | 18. februar 1998. |
| Sedište | Ulica Vaka Đurovića 5, Podgorica |
| Država |  Crna Gora
|
| Ideologija | Socijaldemokratija, Srpsko-crnogorski unionizam. |
| Politička pozicija | Levica |
| Skupština Crne Gore |
5 / 81 |
| internet stranica | |
Socijalistička narodna partija Crne Gore je socijaldemokratska stranka u Crnoj Gori. Njen predsjednik je Vladimir Joković, a pripada grupi stranaka srpskog naroda u Crnoj Gori.
Nastala je iz ogranka vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore 1998. godine. Osnivač i prvi predsjednik stranke je bio bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović.
Na izborima 1998. stranka nastupa samostalno pod vođstvom Momira Bulatovića, osvaja 35,62% glasova i 29 poslanika plasirajući se na drugo mesto iza koalicije Da živimo bolje (DPS-NS-SDP). Bulatović je 19. maja 1998. postao predsednik savezne vlade SRJ i SNP ulazi u vlast na federalnom nivou sa Miloševićevim SPS-om.
Posle saveznih izbora 2000. i pada Slobodana Miloševića u Srbiji, pro-evropska i reformska struja Predraga Bulatovića preuzima liderstvo i dolazi u sukob sa Momirom Bulatovićem, koji je zatim zbog odluke glavnog odbora SNP-a da uđe u koaliciju sa DOS-om, napustio SNP i formirao Narodnu socijalističku stranku.
Posla toga zajedno sa Srpskom narodnom strankom i Narodnom strankom, SNP ulazi u unionističku koaliciju Zajedno za Jugoslaviju. ZZJ osvaja drugo mesto na izborima 2001. i preko 40% glasova, ali usled nemogućnosti formiranja vlade sa LSCG-om, izbori se ponavljaju. Na izborima sledeće godine, ZZJ menja ime u Zajedno za promjene, ali je sa skoro 38% glasova ipak poražena od koalcije koju je vodio DPS.
Bila je lider opozicije, prosrpska stranka sve do izborno kraha koalicije unionista na parlamentarnim izborima 2006. godine, i bila je glavna politička stranka na referendumu o nezavisnosti koja je kampanjisala za opciju državne unije sa Srbijom 2006. godine, na kojoj je opcija NE za dlaku izgubila. Istog trena rezultate nije priznala nezavisnost Crne Gore, i sastavila je Bijelu knjigu, koja je raspravljala o upitnosti referendumskih rezultata i iznosila statističke podatke o nelogičnostima i prekršajima vladajuće koalicije Mila Đukanovića.
Na parlamentarnim izborima 2009. godine, po drugi put u istoriji, nastupa samostalno, nakon neuspjeha da se formira jedinstvena lista cjelokupne opozicije odbijanjem Liberalne partije Crne Gore i kraha u pregovorima sa Novom srpskom demokratijom i Pokretom za promjene. SNP je na ovim izborima svojila 16,5% glasova i 16 poslanika u skupštini i time je posle izbore bila prva opoziciona stranka.
Na parlamentarnim izborima 2012. godine, propodaju ponovo pregovori sa Novom i PzP-om, oko ulaska SNP u tek formirani Demokratski front. Zbog toga SNP odlučuje još jednom samostalni nastup, ali jedan deo članstva pod vođstvom Predraga Bulatovića i Milana Kneževića, napušta stranku i prelazi u Front. SNP je na izborima osvojila treće mesto iza vladajuće koalicije i Fronta, odnosno 11,06% glasova i 9 poslanika, i time izgubila je 7 poslanika u poređenju sa 2009.
| Godina izbora | % | Mandati |
|---|---|---|
| 1998. | 35,62 | 29 |
| 2001. | koalicija Zajedno za Jugoslaviju | 21 |
| 2002. | koalicija Zajedno za promjene | 19 |
| 2006. | 14,07 (sa NS i DSS) | 8 |
| 2009. | 16,54 | 16 |
| 2012. | 11,06 | 9 |
| Predsednik | Mandat |
|---|---|
| Momir Bulatović | 1998-2000 |
| Predrag Bulatović | 2000-2006 |
| Srđan Milić | 2006- |