Socijalistička narodna partija Crne Gore

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ne poistovećivati sa Narodna socijalistička stranka Crne Gore.
Socijalistička narodna partija Crne Gore
SNP CG
Osnovana 18. februar 1998.
Sedište Ulica Vaka Đurovića 5, Podgorica
Država  Crna Gora
Ideologija Socijaldemokratija,
Srpsko-crnogorski unionizam.
Politička pozicija Levica
Skupština Crne Gore
5 / 81
internet stranica

Socijalistička narodna partija Crne Gore je socijaldemokratska stranka u Crnoj Gori. Njen predsjednik je Vladimir Joković, a pripada grupi stranaka srpskog naroda u Crnoj Gori.

Istorija[uredi | uredi kod]

Nastala je iz ogranka vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore 1998. godine. Osnivač i prvi predsjednik stranke je bio bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović.

Na izborima 1998. stranka nastupa samostalno pod vođstvom Momira Bulatovića, osvaja 35,62% glasova i 29 poslanika plasirajući se na drugo mesto iza koalicije Da živimo bolje (DPS-NS-SDP). Bulatović je 19. maja 1998. postao predsednik savezne vlade SRJ i SNP ulazi u vlast na federalnom nivou sa Miloševićevim SPS-om.

Posle saveznih izbora 2000. i pada Slobodana Miloševića u Srbiji, pro-evropska i reformska struja Predraga Bulatovića preuzima liderstvo i dolazi u sukob sa Momirom Bulatovićem, koji je zatim zbog odluke glavnog odbora SNP-a da uđe u koaliciju sa DOS-om, napustio SNP i formirao Narodnu socijalističku stranku.

Posla toga zajedno sa Srpskom narodnom strankom i Narodnom strankom, SNP ulazi u unionističku koaliciju Zajedno za Jugoslaviju. ZZJ osvaja drugo mesto na izborima 2001. i preko 40% glasova, ali usled nemogućnosti formiranja vlade sa LSCG-om, izbori se ponavljaju. Na izborima sledeće godine, ZZJ menja ime u Zajedno za promjene, ali je sa skoro 38% glasova ipak poražena od koalcije koju je vodio DPS.

Bila je lider opozicije, prosrpska stranka sve do izborno kraha koalicije unionista na parlamentarnim izborima 2006. godine, i bila je glavna politička stranka na referendumu o nezavisnosti koja je kampanjisala za opciju državne unije sa Srbijom 2006. godine, na kojoj je opcija NE za dlaku izgubila. Istog trena rezultate nije priznala nezavisnost Crne Gore, i sastavila je Bijelu knjigu, koja je raspravljala o upitnosti referendumskih rezultata i iznosila statističke podatke o nelogičnostima i prekršajima vladajuće koalicije Mila Đukanovića.

Na parlamentarnim izborima 2009. godine, po drugi put u istoriji, nastupa samostalno, nakon neuspjeha da se formira jedinstvena lista cjelokupne opozicije odbijanjem Liberalne partije Crne Gore i kraha u pregovorima sa Novom srpskom demokratijom i Pokretom za promjene. SNP je na ovim izborima svojila 16,5% glasova i 16 poslanika u skupštini i time je posle izbore bila prva opoziciona stranka.

Na parlamentarnim izborima 2012. godine, propodaju ponovo pregovori sa Novom i PzP-om, oko ulaska SNP u tek formirani Demokratski front. Zbog toga SNP odlučuje još jednom samostalni nastup, ali jedan deo članstva pod vođstvom Predraga Bulatovića i Milana Kneževića, napušta stranku i prelazi u Front. SNP je na izborima osvojila treće mesto iza vladajuće koalicije i Fronta, odnosno 11,06% glasova i 9 poslanika, i time izgubila je 7 poslanika u poređenju sa 2009.

Izborni rezultati SNP[uredi | uredi kod]

Godina izbora % Mandati
1998. 35,62 29
2001. koalicija Zajedno za Jugoslaviju 21
2002. koalicija Zajedno za promjene 19
2006. 14,07 (sa NS i DSS) 8
2009. 16,54 16
2012. 11,06 9

Predsjednici SNP[uredi | uredi kod]

Predsednik Mandat
Momir Bulatović 1998-2000
Predrag Bulatović 2000-2006
Srđan Milić 2006-

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]