Slučaj Doboš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Slučaj Doboš (ukr. Добоша справа) je bila čuvena operacija bezbjednosne službe Ukrajinske SSR koja je potaknula drugi val uhićenja 1972. u Ukrajini.[1]

Događaji[uredi | uredi kod]

Jaroslav Doboš (Добош Ярослав; r. 1958) je bio 24-godišnji Belgijac ukrajinskih korijena i član Saveza ukrajinske mladeži koji je 1971. putovao u posjet u Ukrajini sa turističkom vizom. Glavna optužba je bila da je ga ukrajinska nacionalistička organizacija regrutirala da distribuira antikomunističku literaturu u Ukrajini.[2]

Dana 4. januara 1972. u 21:20 sati je Doboš zaustavljen u vlaku br. 7 „Moskva-Prag” na graničnom prijelazu[3] kod grada Čopa u Zakarpatskoj oblasti i oduzet mu je primjerak „Riječnika rimovanog ukrajinskog jezika”[α 1], političkog zatvorenika Svjatoslava Karavanskog[α 2].[2][1] Ubrzo nakon toga, dana 26. februara[4], je deportiran.[2] Doboš je tijekom ispitivanja izjavio da je imao susrete sa ukrajinskim disidentima te je to 2. juna 1972. javno priznao u konfereciji za novinare koju je organizirao KGB u Kijevu.[1][2]

Dok je Doboš uhićen dana 15. januara, nekoliko dana prije toga su počela uhićenja poznatih disidenata u raznim gradovima Ukrajine: Vjačeslav Čornovil, Jevgen Sverstjuk, Ivan Svitličnij, Leonid Pljušč, Vasili Stus i drugi.[2][1] Glavni cilj KGB-a u „slučaju Doboš” je bio pokazati javnosti da demonstracije protivljenja orkestriraju nacionalističke organizacije u inozemstvu i zapadne obavještajne službe.[1][2] Nikoga od uhićenih, međutim, sudovi nisu optužili za „špijunažu”, nego samo za „protusovjetsku agitaciju i propagandu”.[2][1]

Međutim, Doboš će u Belgiji, na svojoj prvoj tiskovnoj konferenciji za zapadne novinare, povući sve svoje kijevske izjave jer su one dane pod prisilom.[2] No, „Slučaj Doboš” je postigao svoj cilj i KGB je pokrenuo „Opći pogrom” godine 1972.[2] odnosno je proveo unaprijed pripremljeni nacrt za val represija koji se u tajnim komunističkim dokumentima naziva „Operacija Blok” (Операція Блок).[3][5] Tijekom 1972/73. pritvoreno je 89 disidenata, od kojih 28 u Kijevu i 13 u Lavovu, i njima je obično osuđeno 5 do 7 godina zatvora.[5]

S druge strane, iste 1972. godine američka tajna obavještajna služba, procijenjujući stanje u sovjetskoj Ukrajini, tvrdi u jednom unutarnjom dokumentu da je nacionalizam u to vrijeme bio najbolje sredstvo za borbu protiv sovjetskog komunizma[6] i on se prenosio putem publikacija iz ukrajinskih intelektualnih krugova u nekim književnim časopisima[α 3] gdje se nacionalstički sadržaji miješaju sa raznim književnim materijalom, često upućenim zapadnoj inteligenciji i zatim ponovno uveden u cirkulaciju u Sovjetski Savez. Ti spisi su objavljivani pod pokroviteljstvom Ukrajinskog društva stranih studija[α 4] i svi ovako ili onako potiču iz Münchena.[6]

Povezano[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Ukr. Словник рим української мови.
  2. Svjatoslav Josifovič Karavanski (1920-2016), lingvist, pisac i disident.
  3. Sučasnist (Сучаснист) i Ukrajinski samostinik[7] (Український самостійник).[6]
  4. ukr. Українське товариство закордонних студій.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Ovsіjenko, V. V.. „Добоша справа”. Енциклопедія Сучасної України. Pristupljeno 11. 3. 2024. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 (en) „DOBOSH CASE”. Дисидентський рух в Україні (Dissident movement in Ukraine). 12. 11. 2006. Pristupljeno 11. 3. 2024. 
  3. 3,0 3,1 (uk) Antonjuk, Jaroslav (12. 1. 2022). „Провал Ярослава Добоша або «бий своїх, щоб чужі боялися»”. Історична правда. Pristupljeno 11. 3. 2024. 
  4. (en) „Climate Zones and Types”. Détente: Hearings Before the Subcommittee on Europe of the Committee on Foreign Affairs, House of Representatives, 93. Congress, 2.. Washington, D.C.: U.S. Government Print. 1974. 
  5. 5,0 5,1 (uk) Kovalenko, Marjana (26. 12. 2023). „Операція «Блок», або Як КДБ боровся з шістдесятниками через коляду”. dyvys.info. Pristupljeno 11. 3. 2024. 
  6. 6,0 6,1 6,2 File QRDYNAMIC. DEVELOPMENT AND PLANS%2C 1970-78. CIA. 13. april 1972. 
  7. (en) „Український самостійник (газета)”. Архів ОУН. Pristupljeno 12. 3. 2024.