Seljačka buna (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Seljačka buna 1573.
Anno Domini 1573
RežijaVatroslav Mimica
ProducentSulejman Kapić (izvršni producent)
Branko Lustig (direktor produkcije)
ScenarioVatroslav Mimica
UlogeSrđan Mimica
Fabijan Šovagović
Bata Živojinović
Pavle Vuisić
Franjo Majetić
MuzikaAlfi Kabiljo
FotografijaBranko Blažina
MontažaVuksan Lukovac
StudioJadran Film
Croatia Film
Filmska radna zajednica
Datum(i) premijere
14. 11. 1975 (1975-11-14)
Trajanje161 min. (originalna kino-verzija)
125 min. (televizijska verzija)
110 min. (DVD izdanje)
Zemlja SFR Jugoslavija
Jezikkajkavski

Seljačka buna 1573. je jugoslavenski povijesni film snimljen 1975. u režiji Vatroslava Mimice. U njemu se prikazuje znameniti Hrvatsko-slovenski seljački ustanak 1573. godine, odnosno kako su se seljaci na sjeveru današnje Hrvatske i susjednim područjima današnje Slovenija, izmučeni iskorištavanjem i zlostavljanjem od strane lokalnih feudalaca poput okrutnog Franje Tahija (koga glumi Pavle Vuisić), odlučili oružjem svrgnuti njihovu vlast pod vodstvom karizmatičnog Matije Gupca (koga glumi Fabijan Šovagović). Nominalni protagonist je mladi seljak po imenu Petar, koga tumači Mimičin sin Sergio.

Iako se često pogrešno navodi kako je predložak poslužio istoimeni roman Augusta Šenoe, scenarij Vatroslava Mimice je daleko više inspiriran Krležinim Baladama Petrice Kerempuha, odnosno Mimičinim vlastitim marksističkim svjetonazorom, odnosno povijesnim tumačenjima u skladu s ideologijom tada vladajućeg Saveza komunista, koji je u Gupcu i njegovim ustanicima vidio svojevrsnu preteču i uzor za Tita i njegove partizane u Drugom svjetskom ratu. Film se, dijelom i zbog toga, snimao pune dvije godine, odnosno dobio proračun i materijalne resurse koje su inače mogli očekivati tek tvorci najspektakularnijih partizanskih filmova. Sa druge strane se inzistiralo na što je moguće većoj autentičnosti, pa se u filmu koristi kajkavski dijalekt, zbog koga je film morao biti titlovan prilikom prikazivanja u drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije i Hrvatske.

Seljačka buna je zbog raskošne produkcije postigla relativno veliki uspjeh u kino-dvoranama, kao i nekoliko nagrada na Pulskom filmskom festivalu. Izuzetno je zapažena bio i glazbeni soundtrack Alfija Kabilja, koji je poslije izdan kao LP, odnosno postao prvo diskografsko izdanje originalnog filmskog soudntracka u Hrvatskoj.[1]

Mimica je nakon kino-distribucije nadosnimio nekoliko scena, odnosno stvorio verziju filma u obliku četverodijelne televizijske miniserije pod naslovom Anno Domini 1573, koja je sadržavala za tu svrhu posebno izdrađene ilustracije u stilu renesansnog umjetnika Pietera Breughela, odnosno naraciju u stilu Bertolta Brechta koja povlači dodatne paralele između ustanka i komunističkih revolucija u 20. stoljeću. Ta je verzija prvi put prikazana na programu tadašnje Televizijse Zagreb 1979. godine.[2]

Uloge[uredi | uredi kod]

Glumac Uloga
Fabijan Šovagović Matija Gubec
Velimir Bata Živojinović Ilija Gregorić - Prebeg
Pavle Vuisić Franjo Tahi
Sergio Mimica Petar
Franjo Majetić gladni glumac
Zdenka Hersak Kata Palondra
Boris Festini Guska
Marina Nemet Regica
Čarls Milot Juraj Drašković
Lojze Rozman Gašpar Alapić
Zvonimir Crnko Van Hovig
Đuro Utješanović Gabro Tahi
Mate Ergović Dvorski
Zdenka Trah Petriva majka
Petar Dobrić Martin
Aco Jovanovski Petrov otac
Adem Čejvan trgovac Mikula
Stole Aranđelović Petrov stric
Zaim Muzaferija Kovačev šegrt
Vladimir Medar Kovač
Sabrija Biser seoska luda
Miodrag Krivokapić
Minja Nikolić
Ivica Kunej
Ivica Pajer
Ilija Ivezić
Edo Peročević
Jovan Stefanović
Zvonko Štrmac
Nataša Maričić
Zvonimir Torjanac
Josip Grozaj
Fahro Konjhodžić
Emil Glad
Branko Lustig
Ana Hercigonja
Rikard Brzeska
Zlatko Omerbegović
Josip Maroti
Siniša Starešina

Festivali[uredi | uredi kod]

Film „Seljačka buna 1573.“ na Filmskom festivalu u Puli 1976. godine nagrađen je:[3]

  • Zlatna arena za kameru (Branko Blažina)
  • Muzika (Alfi Kabiljo)
  • Diploma žirija za masku Berti Meglič
  • Diploma žirija za montažu
  • Niš 1976 — Nagrada Narodnih novina Fabijanu Šovagoviću za kulturu govora.
  • Kan 1976 — program petnaest dana autora.
  • Sao Paulo 1977 — treća nagrada žirija.
  • Lojze Rozman - Gašpar Alapić

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „'Prvi hrvatski soundtrack odsad i na CD-u'”. 10. V 2006. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-17. Pristupljeno 7. IX 2016. 
  2. „'Seljačka buna vraća se na male ekrane'”. 16. I 2002. Pristupljeno 7. IX 2016. 
  3. Seljačka buna 1573. (filmski-programi.hr), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]