Seli (pleme)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Seli
sēļi
Karta razmještaja baltskih plemena početkom 13. vijeka
Karta razmještaja baltskih plemena početkom 13. vijeka
Karta razmještaja baltskih plemena početkom 13. vijeka

Seli (latvijski: Sēļi, litvanski: Sėliai od livonskog Sälli= Gorštaci) bilo je jedno od baltskih plemena[1], koje se za Livonskog križarskog rata opiralo nasilnom pokrštavanju i okupaciji od strane njemačkih i viteških redova.

Historija[uredi | uredi kod]

Seli su živjeli u kraju zvanom Selija, koji se prostirao po današnjoj jugoistočnoj Latviji i sjeveroistočnoj Litvaniji.

Seli se prvi put spominju u 13. vijeku u Kronici Henrika od Livonije i Livonskoj rimovanoj kronici. Spominju se i na kopijama karata Klaudija Ptolomeja iz 12-13. vijeka, ali kako se radi o kopijama nije baš sigurno da se doista radi o njima.[2]

Zna se da su u 13. vijeku imali oko 30 gradina i prijestolnicu u utvrdi Sēlpils[2], koju je Livonsko bratstvo mača zauzelo 1208.[3]

Seli i njihov jezik egzistirali su otprilike do 15. vijeka, kad su se asimilirali sa drugim srodnim plemenima[2], i tako pomogli etnogenezi današnjih Latvijaca i Litvanaca.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 „Selonians” (engleski). DBpedia. Pristupljeno 25.12. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 „Selonia” (engleski). Jēkabpils Kultūras pārvalde. Pristupljeno 25.12. 2021. 
  3. „sēļi” (latvijski). Nacionālā enciklopēdija. Pristupljeno 25.12. 2021. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]