Livonska rimovana hronika

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Livonska rimovana hronika[1] (njemački: Livländische Reimchronik) bio je ljetopis napisan na gornjonjemačkim jezicima od strane anonimnog pisca. Pokriva period od 1180. do 1343. i sadrži mnoge detalje o Livoniji — današnjoj Estoniji i Latviji.

Stara Hronika[uredi - уреди | uredi izvor]

Rimovana hronika sastavljena je da bi ju čitali vitezovi križari Livonskog reda za vrijeme objeda. Njena primarna funkcija bila je nadahnjivanje vitezova i legitimiziranje baltičkih križarskih ratova. Kao takva, prožeta je elementima romantike i pretjerivanjem u svrhu drame. Međutim, A. Murray sumnja u to. On predlaže da su vitezovi tokom objeda čitali dijelove Biblije ili Božje riječi, kako bi 'dobili duhovnu kao i tjelesnu hranu'. Toga je u Hronici bilo malo. Također postoji činjenica da je Hronika pisana na gornjonjemačkom, a većina vitezova u Livoniji u to vrijeme govorilo je donjonjemački. To bi značilo da bi se svakako patili da razumiju pročitano. Murray tvrdi da je, zbog svog slikovitog izlaganja bitaka i fokusa na vojne pohode vjerojatnije služila kako bi se dopala mentalitetu onih koji bi volontirali za službu u Bratstvu mača ili Teutonskim vitezovima i kako bi ih potakla da se pridruže tim redovima.

Mlađa Hronika[uredi - уреди | uredi izvor]

Drugu rimovanu hroniku, poznatu kao Mlađa livonska rimovana hronika, napisao je na donjonjemačkom Bartholomäus Hoeneke, kapelan gospodara Livonskog reda, pri kraju 1340-ih. Ta hronika pripovijeda da su Estonci pobili vlastito plemstvo i pozvali Livonski red u Estoniju, koji ih je zauzvrat pobio 1343. godine. Izvornik je izgubljen, ali su opstala prepričavanja u prozi.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Izdanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Fragment einer Urkunde der ältesten livländischen Geschichte in Versen. Ed. Lib. Bergmann. Riga 1817
  • Livländische Reimchronik. Ed. Franz Pfeiffer. Stuttgart 1844 ([1]; Reprint: Amsterdam 1969)
  • Livländische Reimchronik. Mit Anmerkungen, Namenverzeichnis und Glossar. Ed. Leo Meyer. Paderborn 1876 (Reprint: Hildesheim 1963)
  • Atskaņu hronika. Transl. Valdis Bisenieks, ed. Ēvalds Mugurēvičs. Riga 1998
  • Liivimaa vanem riimkroonika. Transl. Urmas Eelmäe. Tallinn 2003

Sekundarna literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Hartmut Kugler: Über die "Livländische Reimchronik" : Text, Gedächtnis und Topographie. In: Brüder-Grimm-Gesellschaft: Jahrbuch der Brüder-Grimm-Gesellschaft, svezak 2 (1992), str. 85–104.
  • Ditleb von Alnpeke, u: Allgemeines Schriftsteller- und Gelehrten-Lexikon der Provinzen Livland, Estland und Lettland, ed. J. F. v. Recke i C. E. Napiersky. svezak I: A-F, Mitau 1827, online.
  • Alan V. Murray: The structure, genre and intended audience of the Livonian Rhymed Chronicle. U: Crusade and conversion on the Baltic frontier, 1150-1500. ed. Alan V. Murray, Aldershot 2001, str. 235–251.