Hronika Henrika od Livonije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stranica kopije manuskrupta Henrika od Latvije

Hronika Henrika od Livonije (latinski: Heinrici Cronicon Lyvoniae) ili Henrikova hronika Livonije je dokument na latinskom koji opisuje historijske događaje u Livoniji (otprilike današnja kontinentalna Estonija sa sjeverom Latvije) i okolnim područjima od 1180. do 1227. godine. Napisao ju je sveštenik Henrik od Latvije (latinski: Henricus de Lettis). Osim nekoliko referenci u Primarnoj hronici sastavljenoj u Kijevskoj Rusiji u dvanaestom vijeku, ona je najstariji poznati pisani dokument o historiji tih zemalja. Za mnoge periode u ranim stadijima pokrštavanja naroda istočnog Baltika, Henrikova hronika je glavni očuvani dokaz, pored Livonske rimovane hronike i Prvog novgorodskog ljetopisa.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Papini pozivi na obnovljen sveti rat na kraju dvanaestog vijeka nadahnuo je ne samo katastrofalni Četvrti križarski rat koji je završio pljačkom Carigrada 1204. godine, već i niz istovremenih "sjevernih križarskih ratova" koji se manje spominju u popularnoj historiji na engleskom jeziku, ali su bili dugoročno uspješniji. Prije križarskih ratova, livonska regija bila je mješovita ispostava, pagansko društvo gdje su se trgovci iz Hanze susretali sa trgovcima Novgoroda i gdje su se miješale germanska, skandinavska i ruska trgovina, kultura i kultovi. Skandinavski vladari i njemački vojni viteški redovi predvođeni njemačkim princ-biskupima osvojili su i ponovo nastanili baltički svijet i uvukli ga u Zapadnu orbitu.

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Henrikova livonska hronika pruža izvještaj o događajima, sa neprocjenjivom i duboko ljudskom historijom. Pruža uvid, ne samo u vojne poduhvate u tom burnom periodu, ali i u proturječne stavove očevidca; ona otkriva složenost religijskih motiva isprepletenih sa političkim ciljevima. Drugi poznati rani livonski tekst, Rimovana hronika, ima manju historijsku vrijednost, budući da je u suštini namijenjena kao patriotska i kršćanska dvorska razonoda.

Hronika se sastoji od četiri knjige.

  • Prva knjiga, "O Livoniji", opisuje događaje između 1186. i 1196. godine: dolazak prvog biskupa Ikšķilea, Meinharda, i pokrštavanje Livonaca.
  • Druga knjiga, "O biskupu Bertholdu", opisuje događaje između 1196. i 1198. godine: dolazak drugog biskupa Ikšķilea, Bertholda od Hanovera, i njegovu smrt u bici sa Livoncima blizu mjesta koje će kasnije postati grad Riga.
  • Treća knjiga, "O biskupu Albertu", opisuje događaje između 1198. i 1208. godine: dolazak trećeg biskupa Ikšķilea, Alberta od Buxhoevedena, osnivanje kršćanskog viteškog reda poznatog kao Livonsko bratstvo mača, osvajanje i podjelu livonskih teritorija između Biskupije Livonija i Reda, ratove sa prinčevima Polocka i Litvancima, osvajanje Kneževine Koknese i države Selonaca.
  • Četvrta knjiga, "O Estoniji", opisuje događaje između 1208. i 1226. godine: pohode protiv estonskih grofovija, osvajanje Kneževine Jersike, ratove sa Kuroncima, Semigalcima, Litvancima i prinčecima Pskova i Novgoroda.

Izvorni manuskript hronika nije očuvan. Postoji šesnaest različitih kopija, koje datiraju iz 14. do 19. vijeka, od kojih je najstariji Codex Zamoscianus, napisan na pergamentu i koji potiče sa kraja 13. vijeka. Codex Zamoscianus je nepotpun, budući da tekst Hronike završava na 23. poglavlju. Codex Zamoscianus se trenutno čuva u Nacionalnoj biblioteci Poljske u Varšavi.

Autor[uredi - уреди | uredi izvor]

Autor hronike je Henrik od Latvije (Henricus de Lettis). Hronika navodi da je bio katolički sveštenik koji je posvjedočio većinu opisanih događaja. Smatra se da je Henrik rođen između 1180. i 1188. godine. Vjerojatno je bio Nijemac, budući da je imao njemačko ime i konstantno navodio Nijemce u prvom licu množine, ali je također moguće da je bio iz Livonije. Imao je sveobuhvatno njemačko i katoličko obrazovanje i kao mladić je uključen u kućanstvo princ-biskupa Alberta od Buxhoevedena, 1208. je zaređen za svećenika, osnovao je župu i živio u miru.

Njegove Hronike pisane su iz svešteničke perspektive, prema kojoj je historija Crkve bila suštinska historija Livonije. Hronike su možda prvo nastale kao izvještaj za papinskog legata Williama od Modene, kojem je 1225. dodijeljen kao prevodilac sve do 1227. godine. Legat, jedan od najsposobnijih diplomata papinstva, bio je u Livoniji kako bi posredovao u internoj crkvenoj raspravi između Livonskog bratstva mača i teritorijalnih prava katoličkih biskupa u Livoniji.

Moderni prevod[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedan moderni prevod objavljen je 1961. godine (2. izdanje 2004), od strane James A. Brundagea, i može mu se pristupiti putem Columbia University Press-a.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]