Sedmi pečat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Det sjunde inseglet

kino-poster
Režija Ingmar Bergman
Producent Allan Ekelund
Scenario Ingmar Bergman
Predložak Trämålning autor:
Ingmar Bergman
Uloge Gunnar Björnstrand
Bengt Ekerot
Nils Poppe
Max von Sydow
Bibi Andersson
Inga Landgré
Åke Fridell
Muzika Erik Nordgren
Fotografija Gunnar Fischer
Montaža Lennart Wallén
Distribucija AB Svensk Filmindustri
Datum(i) premijere 96 min.[1]
Zemlja  Švedska
Jezik švedski
latinski
Budžet 150.000 US$ (procjene, preračunato)

Sedmi pečat (šved. Det sjunde inseglet, eng.: The Seventh Seal) je film Ingmara Bergmana iz 1957. Priča prati viteza koji na putu kroz srednjovjekovnu Švedsku preispituje vlastitu vjeru i pokušava pronaći Boga i smisao postojanja. Film je poznat po scenama u kojima vitez igra šah protiv Smrti kako bi produžio vlastiti život. Naslov je preuzet iz Biblije (Apokalipsa), a cijeli citat se tijekom radnje nekoliko puta spominje.

1957. na festivalu u Cannesu dobio je posebnu nagradu žirija. Iste godine Bergman je objavio Divlje jagode, također vrlo uspješan film slične tematike.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredinom 12. stoljeća, vitez Antonius Block i njegov štitonoša su se vratili u Švedsku nakon desetogodišnjeg križarskog pohoda. Zemljom hara kuga, a Antonius brzo otkriva da je Smrt došla i po njega. Kako bi dobio na vremenu, i uspio se vratiti kući, izazova Smrt na višednevnu partiju šaha. Usput igrajući šah, putuje zemljom i pokušava dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Vjera mu je potresena, a dodatno ju potkopavaju događaji iz okoline i cinični štitonoša.

Putem nailaze na razne likove i pojave srednjovjekovnog života: flagelante, spaljivanje vještice, ljudsku okrutnost i ljubavne jade; vrlo je naglašena kritika svećenstva koje se služi strahom da bi kontroliralo narod. Antonius sve više sumnja u postojanje Boga i boji se ništavila koje možda slijedi nakon smrti. Očaju viteza i ogorčenosti štitonoše, suprotstavljena je sreća i duhovnost bračnog para putujućih zabavljača. Pri završetku šahovske partije, Antonius nadmudruje Smrt i omogućuje spas mladom paru. Dok su vitez i ostatak družine uvučeni u ples smrti, njih dvoje nastavljaju svoje putovanje.

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Bergmanov izvor inspiracije: na slici kostur igra šah.
  • Inspiraciju za film Bergman je pronašao na slici čovjeka u igri šaha protiv smrti, koju je vidio u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko od Stockholma.
  • Prikaz srednjeg vijeka u filmu nije potpuno vjeran stvarnosti: flagelanti nikada nisu postojali u Švedskoj, a egzistencijalna pitanja koja muče glavnog junaka nisu uobičajena za srednjovjekovnu filozofiju.
  • U jednom intervjuu, Bergman je priznao kako mu je ovaj film pomogao da svlada strah od smrti.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]