Safir (vitez)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Safir
Safirov grb
Safirov grb

Safir (ili Safere, Safire, Saphar) je po arturovovskoj legendi bio najmlađi sin saracenskog kralja Esclabora i zajedno sa braćom Segwaridesom i Palamedesom jedan od vitezova Okruglog stola.

Njegov lik pojavio se prvi put u starofrancuskoj poemi o Tristanu, a razradio ga je Thomas Malory u svom epu Le Morte Darthur.

Već kršteni Safir i njegov brat Segwarides, zajedno sa svojim nekrštenim bratom Palamedesom sudjelovali su na turniru u zamku Dangerous. Safir je sudjelovao i na turniru koji je priredio kralj Caradoc, na kom je odnio pobjedu mladi vitez Alisander le Orphelin, pobjedivši ih sve. Između turnira provodio je vrijeme u lutanju.[1]

Na turniru u Lonazepu osvojio je štit i oklop Hector de Marisa.[1] Tako oboružani Safir tad je jašući naišao na viteza Heliora le Preusa, koji je upravo savladao viteza Epinogrisa i oteo mu djevojku. Bez imalo okolišanja Safir je krenuo osloboditi djevojku i pobio se sa Heliorom te ga savladao. U taj čas naletio je njegov brat Palamedes, koji zbog oklopa nije prepoznao Safira, već je promatrao borbu. Kad je Helior pao, bez razmišljanja je potegao mač i nasrnuo na Safira, misleći da je on otimač, u želji da oslobodi djevojku.[1] Palamedes se borio za Safirom više od sat vremena, na kraju su se izmoreni, jedan i drugi stali diviti snazi suparnika. Tek tad su se upitali za ime, kad su shvatili svoju zabunu, Safir je klekao na koljena i molio Palamedesa za oprost. Nakon tog mu je pomogao vratiti djevojku Epinogrisu.[1]

Safir je tad neko vrijeme jahao sa Palamedesom, ali su ih uskoro zarobili ljudi, čije je prijatelje Palamedes pobio na turniru u Lonazepu. Safir se zajedno sa Palamedesom očajnički opirao, ali su ih brojno nadmoćni napadači savladali i bacili u tamnicu. U njoj je proveo tri dana prije suđenja na kojem je Safir oslobođen, dok je Palamedes osuđen na smrt.[1]

Palamedesa je od smrti spasio Lancelot.[1]

Safir je postao vitez arturovog Okruglog stola i nastavio se boriti po turnirima u Winchesteru i drugdje. On i Palamedes bili su među gostima na maloj večeri koju je priredila Guinevera kad je otrovan Patris.[1]

Nakon konačnog raskola između Arthura i Lancelota, - Safir se priklonio Lancelotu i otišao sa njim iz Britanije u progonstvo u Galiju, gdje je Safir postao vojvoda od Landoka.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Safere" (engleski). Nightbringer. http://www.nightbringer.se/a_safere.html. pristupljeno 27. 10. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]