Opasna stolica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Opasna stolica
Siege Perilous
Ilustracija Okruglog stola na manuskriptu iz 15. vijeka u kojoj Galahad sjeda za Opasnu stolicu
Ilustracija Okruglog stola na manuskriptu iz 15. vijeka u kojoj Galahad sjeda za Opasnu stolicu

Opasna stolica (engleski: Siege Perilous, siege od francuskog siège = stolica, perilous = opasan) je jedna od stolica oko Arturovog Okruglog stola na kojem je mogao sjediti samo izabrani vitez.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Robert de Boron u svojoj poemi Merlin opisuje tu praznu stolicu kao mjesto koje podsjeća na stolicu koje je Juda napustio za Posljednje večere, dok u poemi Josip iz Arimateje (Joseph d'Arimathie) ta stolica uništava bilo kog nedostojanog da sjedi na njoj. Gerbert de Montreuil u svom nastavku na Chrétienov Perceval, o Le Conte du Graal, kaže da ga je Arthuru dala vila, šestorica vitezova koja su pokušala sjesti u njega, zemlja je progutala. Tek nakon što je Percival sjeo u njega situacija se smirila, nakon tog su se šestorica izgubljenih vitezova vratila na Arthurov dvor.[1]

U Opusu Vulgata iz 13. vijeka, čarobnjak Merlin savjetuje Uthera Pendragona da sagradi stol u spomen na Sveti gral, ali da ostavi jednu praznu stolicu za viteza grala. U istom opusu Opasna stolica se navodi kao mjesto paralelno sa stolicom za Krista na Posljednjoj večeri i mjesto na kom je trebao sjediti Josip. Dvojica braće ljubomorna na Josipa, prigovorila su mu da ima posebno mjesto, pa jedan od njih sjeo na tu stolicu, ali je stradao, zbog tog su ga nazvali - Strašna stolica.[1]

Tek je pravi i čisti vitez Galahad bio predodređen da može sjesti na njega uz Arturov stol. U poemi Lancelot vitez po imenu Brumand, pokušao je sjesti na njega, što se sam Lancelot nikad nije usudio učiniti, ali kako je sjeo bio je spaljen. Malory je napisao da je Merlin napravio Opasnu stolicu za najvećeg viteza Svetog grala, pa se tek kad je Galahad došao u Camelot, pojavilo njegovo ime na stolici koja je bila upravo namijenjena njemu.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "The Siege Perilous" (engleski). The Camelot Project. http://d.lib.rochester.edu/camelot/theme/siege-perilous. pristupljeno 10. 09. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]