Reproduktivni sistem

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Reproduktivni sistem
Muški reproduktivni sistem.
Latinski systema reproductionis

Reproduktivni sistem je sistem organa koji organizmima služi u svrhu razmnožavanja. Organi koji pripadaju reproduktivnom sistemu često se nazivaju spolni ili polni organi.[1] Za razliku od ostalih sistema organa, organi spolnog sistema se znatno razlikuje među različitim polovima iste vrste.[2]

Spolni sistem čoveka uključuje vanjske polne organe i unutarnje polne organe. Ostale skupine kičmenjaka imaju velike sličnosti u građi polnog sistema koji se uglavnom sastoji od polnih žlijezda, različitih vodova i otvora. Međutim, postoje znatne različitosti u fizičkim prilagodbama kao i strategijama razmnožavanja unutar svake grupe kičmenjaka.

Biljke[uredi | uredi kod]

Među svim živim organizmima, cvetovi, koji su reproduktivne strukture skrivenosjemenica[3][4], su fizički najraznovrsniji i ispoljavaju korespondirajuću veliku raznovrsnost reproduktivnih metoda.[5][6] Biljke koje ne cvetaju (zelene alge[7][8], mahovine[9][10], džigernice[11][12], Anthocerotophyta[13][14], paprati[15][16] i golosjemenjače[7][17], kao što su četinari[18][19]) takođe ispoljavaju komplesna uzajamna dejstva između morfološke adaptacije i faktora sredine u njihovoj seksualnoj reprodukciji. Uzgojni sistem, ili način na koji sperma jedne biljke oplođuje jajašce druge, zavisi od reproduktivne morfologije, i najveća je pojedinačna odrednica genetičke strukture neklonalnih biljnih populacija. Christian Konrad Sprengel[20][21] (1793) je izučavao reprodukciju cvetajućih biljki i prvi je objasnio proces polinacije[22][23] u kome uzimaju učešća biotičke i abiotičke[24][25] interakcije.

Gljive[uredi | uredi kod]

Reprodukcija gljiva je kompleksna, što odražava razlike u životnim stilovima i genetičkom ustrojstvu unutar različitih kraljevstva organizama.[26] Procenjuje se da se trećina svih gljiva reprodukuje koristeći više od jednog metoda propagacije; na primer, do reprodukcije može doći u dva jasno diferencirana stupnja unutar životnog ciklusa vrsta[27][28], teleomorf[29] i anamorf.[30][31]

Životinje[uredi | uredi kod]

Vidi takođe: Seksualna reprodukcija

Kod životinja, glavni organi reproduktivnog sistema su vanjske genitalije (penis i stidnica), kao i brojni unutrašnji organi, uključujući gonade koje proizvode gamete[32][33][34] (testise i jajnike). Bolesti ljudskog reproduktivnog sistema su veoma česte i široko rasprostranjene, a posebno prenosive seksualno transmitovane bolesti.[35][36][37][38]

Većina drugih kičmenjačkih životinja ima generalno slične reproduktivne sisteme, koji se sastoje od gonada, kanala i otvora. Međutim, postoji velika raznovrsnost u pogledu fizičkih adaptacija, kao i reproduktivnih strategija u svakoj grupi kičmenjaka.

Kičmenjaci[uredi | uredi kod]

Sve kičmenjačke životinje imaju zajedničke ključne elemente reproduktivnih sistema. Svi oni imaju organe za produkciju gameta ili gonade.[39] Kod ženki, te gonade su zatim vezane putem jajovoda[40] sa otvorom na spoljašnjoj strani tela, tipično kloakom, mada u nekim slučajevima i jedinstvenom porom kao što je vagina[41][42] ili intromitentni organ[43][44].

Sisari[uredi | uredi kod]

Novorođenjće torbara se doji sa dojke unutar majčinog tobolca

Većina sisarskih reproduktivnih sistema je slična, međutim, postoje izvesne primetne razlike između „normalnog“ sisara i čoveka. Na primer, većina sisarskih mužjaka ima penis koji se nalazi u unutrašnjosti sve do erekcije, i većina ima penisnu kost ili bakulum. Dodatno, mužjaci većine vrsta nisu konstantno seksualno plodni, kao što su ljudi. Poput ljudi, većina grupa sisara ima spuštene testise u skrotumu, mada, kod nekih sisara spušteni testisi počivaju na trbušnom zidu tela, a kod nekoliko grupa sisara, kao što su slonovi, nespušteni testisi se nalaze duboko unutar telesne duplje u blizini bubrega.[45]

Reproduktivni sistem torbara je jedinstven po tome što ženka ima dve vagine, obe od kojih su eksterno otvorene putem jednog otvora, ali vode u dva različita kompartmana unutar uterusa; mužjaci obično imaju dvostruki penis, koji odgovara dvema vaginama ženki.[46][47][48][49][50][51][52][53][54] Torbari tipično razvijaju svoje potomstvo u vanjskom tobolcu koji sadrži dojke za koje se novorođeni mladi torbari pričvrste tokom postuterinskog razvića. Isto tako, torbari imaju jedinstveni prepenijalni skrotum.[55] Novorođenjče koje je 15mm (5/8 in) dugo i instinktivno puzi i kotrlja se nekoliko inčeva (15 cm), kačeći se za krzno, na svom putu to majčinog tobolka.

Materica i vagina su jedinstveni za sisare, bez homologije kod ptica, reptila, vodozemaca ili riba. Umesto materice druge grupe kičmenjaka imaju nemodifikovani jajovod koji direktno vodi do kloaka, koji je zajednički izlazni otvor za gamete, urin, i izmet. Jednootvorni (i.e. čudnovati kljunaši i ješci), grupa sisara koji ležu jaja, takođe nemaju matericu i vaginu, i u pogledu reproduktivnog sistema podsećaju na reptile.

Psi[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Reprodukcija pasa

Kod domaćih pasa, seksualna zrelost (pubertet) se javlja pri uzrastu od 6 do 12 meseci za mužjake i ženke, iako to može biti odgođeno i do dve godine kod nekih većih vrsta.

Konji[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Konjska anatomija

Reproduktivni sistem kobile is odgovoran za kontrolu trudnoće, rađanja, i dojenja, kao i za njen polni ciklus i ponašanje pri parenju. Reproduktivni sistem pastuva je odgovoran za njegovo seksualno ponašanje i sekundarne seksualne karakteristike (kao što je velika griva).

Ptice[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Anatomija ptica

Mužjaci i ženke ptica imaju kloaku, otvor kroz koji jaja, sperma, i izmet prolaze. Snošaj se izvodi pritiskajući usne kloaka jedne na druge. To se ponekad naziva intromitentnim organom, koji je inače poznat kao falus i koji je analogan penisu sisara. Ženke polažu amniotska jaja u kojima mladi fetusi nastavljaju sa razvićem nakon što napuste telo ženke. Za razliku od većine kičmenjačkih ženki price tipično imaju samo jednan funkcinalni jajnik i jajovod.[56] Kao grupa, ptice su poput sisara poznate po njihovom visokom stupnju roditeljske brige.

Reptili[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Reptil

Skoro svi reptili su seksualno dimorfni, i vrše unutrašnju oplodnju putem kloake. Neki reptili polažu jaja, dok su drugi viviparni (životinje koje rađaju žive mladunce). Reproduktivni organi su prisutni unutar kloake reptila. Većina mužjaka reptile ima kopulatorne organe, koji su obično povučeni ili prevrnuti i smešteni unutar tela. Kod kornjača i krokodila, mužjaci imaju jedan središnji organ sličan penisu, dok mužjaci zmija i guštera poseduju par organa sličnih penisu.

Mužjak obične žabe u svatovnim bojama čeka na ženke da dođu u grupi na mrešćenje

Vodozemci[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Vodozemci

Većina vodozemaca vrši spoljašnje oplođavanje jaja, tipično u vodi, mada neki vodozemci, kao što su beznogi vodozemci, vrše unutrašnju oplodnju.[57] Svi imaju uparene, unutrašnje gonade, povezane kanalom do kloake.

Ribe[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Reprodukcija riba

Ribe manifestuju širok opseg različitih reproduktivnih strategija. Većina riba je, međutim, oviparijska i vrši spoljašnju oplodnju. U tom procesu, ženke koriste njihove kloake za ispuštanje velikih količina gameta, zvanog mrest u vodu, a jedan ili više mužjaka ispušta „mleč“ iznad neoplođenih jaja, beli fluid koji sadrži spermu. Druge vrste ribe su oviparijske i vrše unutrašnju oplodnju uz pomoć karličnih ili analnih peraja, koja su modifikovana u intromitentni organ analogan ljudskom penisu.[58] Mala porcija ribljih vrsta je bilo viviparna ili ovoviviparna, i kolektivno su poznate kao nosioci života.[59]

Riblji gonadi su tipično parovi bilo jajnika ili testisa. Većina ribljih vrsta je seksualno dimorfna, dok su neke vrste hermafroditne ili jednoseksualne.[60]

Beskičmenjaci[uredi | uredi kod]

Beskičmenjaci imaju ekstremno raznovrstan niz reproduktivnih sistema. Jedina zajednička karakteristika je da svi ležu jaja. Isto tako, izuzev glavonošnika, i zglavkara, skoro svi beskičmenjaci su hermafroditi i vrše spoljašnju oplodnju.

Glavonošci[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Glavonošci

Svi glavonošci su seksualno dimorfni i reprodukuju se polaganjem jaja. Većina glavonošnika ima polu-inutrašnju oplodnju, pri kojoj mužjak stavlja svoje gamete unutar ženkine plaštne šupljine, ili palijalne šupljine, da bi oplodili jajne ćelije prisutne u ženkinom jajniku.[61] Slično tome, mužjaci glavonožaca imaju samo jedan testis. Kod ženki većine glavonošaca nudimentalne žlezde pomažu u razviću jajeta.

„Penis“ kod većina glavonošaca bez ljuske (Coleoidea) je dugačak i mišićni kraj gonodnog kanala koji se koristi za transfer spermatofora do modifikovane ruke zvane hektokotilus. Ona se zatim koristi za transfer spermatofora do ženke. Kod vrsta bez hektokotilusa, "penis" je dug i može da se ispruži izvan plaštne šupljine i da prenese spermatofore direktno do ženke.

Insekti[uredi | uredi kod]

Većina insekata se reprodukuje oviparno, i.e. polaganjem jaja. Ženke proizvode jaja u paru jajnika. Sperma, koju proizvode mužjaci u jednom testisu ili češće u dva testisa, se prenosi do ženke tokom parenja putem spoljašnjih genitalija. Sperma se čuva unutar ženke u jednoj ili više spermateka. Tokom oplodnje, jaja putuju duž jajovoda da bi se oplodila supermom i zatim izbacila iz tela („polegla“), u većini slučajeva putem jednog ovipositora.

Paučnjaci[uredi | uredi kod]

Paučnjaci mogu da imaju jedan ili dva gonada, koji su locirani u abdomenu. Genitalni otvor se obično nalazi na donjoj strani drugog abdomenskog segmenta. Kod većine vrsta, mužjak prenosi spermu do ženke u obliku paketa, ili spermatofora. Kompleksni rituali udvaranja su evoluirali kod mnogih paučnjaka, čime se obezbežuje bezbedna isporuka sperme do ženke.[62]

Paučnjaci obično polažu jaja, koja se legu u mladunce koji podsećaju na odrasle. Škorpioni su bilo ovoviviparni ili viviparni, u zavisnosti od vrste, i oni nose žive mladunce.

Polni sistem čoveka[uredi | uredi kod]

Razvoj[uredi | uredi kod]

Razvoj polnog sistema čoveka je usko povezan sa razvojem mokraćnog sistema. Iako se polni sistemi odraslog muškarca i žene znatno razlikuju, oboje polaze iz iste embrionalne osnove. Pol čoveka određen je genetski već kod oplodnje.

Do kraja 6. nedelje unutarmaterničnog razvoja preteče spolnih organa razvijaju se jednako. Pod uticajem posebnog dela Y hromosoma (engl. sex determining region - SRY) dolazi do diferencijacije u muški reproduktivni sistem. Gen koji se nalazi u SRY regiji, faktor određivanja testisa (engl. testis determining factor - TDF) izravno usmjerava razvoj u muški spol. Ako TDF nije prisutan dolazi do razvoja ženskog polnog sistema.

Muški i ženski polni sistem imaju različite organe koje potiču iz iste osnove i imaju iste funkcije:

Primjeri homolognih organa ljudsko spolnog sustava
Muški organ Ženski organ Ista funkcija
Cowperove žlezde Bartholinijeve žlezde Izlučivanje lubrikanata.
Penis Klitoris Erektilno tkivo i podražaj
Testis Jajnik Stvaranje gameta
Prostata Skeneova žlezda Ejakulacijska tekućina i podražaj

Muški polni sistem[uredi | uredi kod]

Organi muškog spolnog sustav su semenik (lat. testis), pasemenik (lat. epididymis), semenovod (lat. ductus deferens), semeni mehurići (lat. vesiculae seminales), mlaznični vod (lat. ductus ejaculatorius), predstojna žlezda (lat. prostata), gomoljno-crevne žlezde (lat. glandulae bulbo-urethrales) i muški polni ud (lat. penis). Semenici, pasemenici, semenovodi, semeni mehurići i mlazični vodovi su parni organi smešteni u zdelici.

Ženski spolni sistem[uredi | uredi kod]

Organi ženskog polnog sistema su jajnik (lat. ovarium), jajovod (lat. tuba uterina), materica (lat. uterus), vagina (lat. vagina), stidnica (lat. vulva). Jajnici i jajovodi su parni organi smešteni u zdelici.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Introduction to the Reproductive System, Epidemiology and End Results (SEER) Program.
  2. Reproductive System 2001 Body Guide powered by Adam
  3. Lindley, J (1830). Introduction to the Natural System of Botany. London: Longman, Rees, Orme, Brown, and Green. xxxvi. 
  4. Cantino, Philip D.; James A. Doyle, Sean W. Graham, Walter S. Judd, Richard G. Olmstead, Douglas E. Soltis, Pamela S. Soltis, & Michael J. Donoghue (2007). „Towards a phylogenetic nomenclature of Tracheophyta”. Taxon 56 (3): E1–E44. DOI:10.2307/25065865. 
  5. Barrett, S.C.H. (2002). „The evolution of plant sexual diversity”. Nature Reviews Genetics 3 (4): 274–284. DOI:10.1038/nrg776. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-27. Pristupljeno 2015-07-07. 
  6. Botanical Journal of the Linnean Society (2003). Angiosperm Phylogeny Group. An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II.. 141. pp. 399-436 [url = http://www.blackwell-synergy.com/links/doi/10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x/full/. 
  7. 7,0 7,1 Jeffrey D. Palmer, Douglas E. Soltis and Mark W. Chase (2004). „The plant tree of life: an overview and some points of view”. American Journal of Botany 91 (10): 1437–1445. DOI:10.3732/ajb.91.10.1437. PMID 21652302. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-09. Pristupljeno 2015-07-07. 
  8. Guiry, M.D. (2012). „How many species of algae are there?”. Journal of Phycology 48: 1057–1063. DOI:10.1111/j.1529-8817.2012.01222.x. 
  9. van der Velde, M.; During, H. J.; van de Zande, L.; Bijlsma, R.. „The reproductive biology of Polytrichum formosum: clonal structure and paternity revealed by microsatellites”. Molecular Ecology 10: 2423–2434. DOI:10.1046/j.0962-1083.2001.01385.x. 
  10. Mosses, The Plant Underworld, Australian National Botanic Gardens
  11. Stotler, Raymond E.; Barbara J. Candall-Stotler (1977). „A checklist of the liverworts and hornworts of North America”. The Bryologist (American Bryological and Lichenological Society) 80 (3): 405–428. DOI:10.2307/3242017. JSTOR 3242017. 
  12. Crandall-Stotler, Barbara; Stotler, Raymond E. (2000). „Morphology and classification of the Marchantiophyta”. u: A. Jonathan Shaw & Bernard Goffinet (Eds.). Bryophyte Biology. Cambridge: Cambridge University Press. str. 21. ISBN 0-521-66097-1. 
  13. Stotler, Raymond E.; Barbara J. Candall-Stotler (1977). „A checklist of the liverworts and hornworts of North America”. The Bryologist (American Bryological and Lichenological Society) 80 (3): 405–428. DOI:10.2307/3242017. JSTOR 3242017. 
  14. Chopra, R. N.; Kumra, P. K. (1988). Biology of Bryophytes. New York: John Wiley & Sons. ISBN 0-470-21359-0. 
  15. McCausland, Jim (2009-09-20). „Rediscover ferns”. Sunset.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-21. Pristupljeno 2013-09-07. 
  16. Pryer, Kathleen M.; Schuettpelz, Eric; Wolf, Paul G.; Schneider, Harald; Smith, Alan R.; Cranfill, Raymond (2004). „Phylogeny and evolution of ferns (monilophytes) with a focus on the early leptosporangiate divergences”. American Journal of Botany 91 (10): 1582–1598. DOI:10.3732/ajb.91.10.1582. PMID 21652310. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-26. Pristupljeno 2015-07-07. 
  17. Stevens, P. F.. „Angiosperm Phylogeny Website - Seed Plant Evolution”. 
  18. Catalogue of Life: 2007 Annual checklist - Conifer database
  19. Lott, J., Liu, J., Pennell, K., Lesage, A., & West, M. (2002, September). Iron-rich particles and globoids in embryos of seeds from phyla Coniferophyta, Cycadophyta, Gnetophyta, and Ginkgophyta: characteristics of early seed plants. Canadian Journal of Botany, 80(9), 954–961. Retrieved July 17, 2009, from Academic Search Premier database.
  20. Vogel, S. (1996): Christian Konrad Sprengel's Theory of the Flower: The Cradle of Floral Ecology. In: LLOYD, D. G. & BARRET, S. C. H. (Eds.). Floral Biology: Studies on Floral Evolution in animal-Pollinated Plants. Chapman & Hall, New York.
  21. Zepernick, B. & Meretz, W. 2001: Christian Konrad Sprengel’s life in relation to his family and his time. On the occasion of his 250th birthday. – Willdenowia 31: 141-152.
  22. Fritsch, Felix Eugene; Salisbury, Edward James (1920). „An introduction to the structure and reproduction of plants”. G. Bell. 
  23. Mauseth, James D. Botany: An Introduction to Plant Biology. Publisher: Jones & Bartlett, 2008 ISBN 978-0-7637-5345-0
  24. Ricklefs, R.E. 2005. The Economy of Nature, 6th edition. WH Freeman, USA.
  25. Chapin, F.S. III, H.A. Mooney, M.C. Chapin, and P. Matson. 2011. Principles of terrestrial ecosystem ecology. Springer, New York.
  26. Alexopoulos et al., pp. 48–56.
  27. Graham Bell and Vassiliki Koufopanou (1991). „The architecture of the life cycle in small organisms”. Philosophical Transactions: Biological Sciences 332 (1262): 81–89. DOI:10.1098/rstb.1991.0035. 
  28. Mable, B.; Otto, S. (1998). „The evolution of life cycles with haploid and diploid phase” (PDF). BioEssays 20: 453–462. DOI:10.1002/(sici)1521-1878(199806)20:6<453::aid-bies3>3.0.co;2-n. 
  29. Guarro, J; Genéj; Stchigel, Am (Jul 1999), „Developments in fungal taxonomy” (Free full text), Clinical Microbiology Reviews 12 (3): 454–500, ISSN 0893-8512, PMC 100249, PMID 10398676 
  30. Kirk et al., p. 633.
  31. Cannon, P. F.; Kirk, P. M. (2000). „The philosophies and practicalities of amalgamating anamorph and teleomorph concepts”. Studies in Mycology 45: 19–25. 
  32. Marshall, A. M. 1893. Vertebrate embryology: a text-book for students and practitioners. GP Putnam's sons.
  33. Yeung, C., M. Anapolski, M. Depenbusch, M. Zitzmann, and T. Cooper. 2003. Human sperm volume regulation. Response to physiological changes in osmolality, channel blockers and potential sperm osmolytes. Human Reproduction 18:1029.
  34. Jay Phelan (30 April 2009). What Is Life?: A Guide to Biology W/Prep-U. Macmillan. str. 237–. ISBN 978-1-4292-2318-8. Pristupljeno 8 October 2010. 
  35. STD's Today Arhivirano 2014-10-25 na Wayback Machine-u National Prevention Network, Center for Disease Control, United States Government, retrieving 2007
  36. „Sexually transmitted infections (STIs) Fact sheet N°110”. who.int. November 2013. Pristupljeno 30 November 2014. 
  37. Patrick R. Murray, Ken S. Rosenthal, Michael A. Pfaller, (2013). Medical microbiology (7th ed. izd.). St. Louis, Mo.: Mosby. str. 418. ISBN 9780323086929. 
  38. Goering, Richard V. (2012). Mims' medical microbiology. (5th ed. izd.). Edinburgh: Saunders. str. 245. ISBN 9780723436010. 
  39. John W. Kimball (12 February 2011). „Hormones of the Hypothalamus: Gonadotropin-releasing hormone (GnRH)”. Kimball's Biology Pages. John W. Kimball (The Saylor Foundation). Arhivirano iz originala na datum 2012-06-27. Pristupljeno 4 June 2012. 
  40. Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 387–392. ISBN 0-03-910284-X. 
  41. Martin S. Lipsky (2006). American Medical Association Concise Medical Encyclopedia. Random House Reference. str. 96. ISBN 0375721800. Pristupljeno November 29, 2014. 
  42. Therese Jones, Delese Wear, Lester D. Friedman (2014). Health Humanities Reader. Rutgers University Press. str. 231–232. ISBN 081357367X. Pristupljeno November 29, 2014. 
  43. Kardong, Kenneth V. (1995). Vertebrates: Comparative Anatomy, Function, Evolution. Dubuque, Iowa: Wm. C. Brown Publishers. str. 567–570. ISBN 0-06-921991-5. 
  44. Eberhard, W. G. (1985). Sexual selection and animal genitalia. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
  45. Werdelin L, Nilsonne A (January 1999). „The evolution of the scrotum and testicular descent in mammals: a phylogenetic view”. J. Theor. Biol. 196 (1): 61–72. DOI:10.1006/jtbi.1998.0821. PMID 9892556. 
  46. Biggers, J. D. "Reproduction in male marsupials." Comparative biology of reproduction in mammals (IW Rowlands, ed.). Academic Press, New York (1966): 251-280.
  47. Don II Hunsaker (1 January 1977). The Biology of Marsupials. Elsevier Science. ISBN 978-0-323-14620-3. Pristupljeno 26 July 2013. 
  48. Anna King (2001). „Discoveries about Marsupial Reproduction”. Iowa State University Biology Dept.. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-05. Pristupljeno 2012-11-22. 
  49. Nowak, Ronald M. (1999). Walker's Mammals of the World. Johns Hopkins University Press. ISBN 9780801857898. 
  50. Renfree, Marilyn; Hugh Tyndale-Biscoe (1987-01-30). Reproductive Physiology of Marsupials. Cambridge University Press. ISBN 9780521337922. Pristupljeno 5 May 2013. 
  51. Rodger, JC; Hughes, RL (1973). „Studies of the accessory glands of male marsupials”. Australian Journal of Zoology 21 (3): 303. DOI:10.1071/ZO9730303. 
  52. Sharman, G. B.; Pilton, Phyllis E. (1964). „The life history and reproduction of the red kangaroo (Megaleia rufa)”. Proceedings of the Zoological Society of London 142 (1): 29–48. DOI:10.1111/j.1469-7998.1964.tb05152.x. 
  53. Sadleir, R. M. F. S. (1965). „Reproduction in two species of kangaroo (Macropus robustus and Megaleia rufa in the arid Pilbara region of Western Australia”. Proceedings of the Zoological Society of London 145 (2): 239–261. DOI:10.1111/j.1469-7998.1965.tb02016.x. 
  54. „Sexual Reproduction and Development”. University of Bristol. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-19. Pristupljeno 2015-02-19. 
  55. Renfree, Marilyn; Tyndale-Biscoe, C. H. (1987). Reproductive physiology of marsupials. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 0-521-33792-5. 
  56. Ritchison. BIO 554/754 Ornithology. Eastern Kentucky University.
  57. Grzimek, B. (1974). Grzimek's Animal Life Encyclopedia: Volume 5 Fishes II & Amphibians.. New York: Van Nostrand Reihnhold Co.. str. 301–302. ASIN B000HHFY52. 
  58. Fish Reproduction
  59. Science, Biology, and Terminology of Fish reproduction: Reproductive modes and strategies-part 1 Arhivirano 2007-11-08 na Wayback Machine-u. 2002. Martin Moe. The Breeder's Net Online Magazine
  60. Bony Fish Reproduction Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u 2002. SeaWorld/Busch Gardens Animal Information Database.
  61. Cephalopods. Arhivirano 2011-05-11 na Wayback Machine-u The Living World of Molluscs. Robert Nordsieck.
  62. Robert D. Barnes (1982). Invertebrate Zoology. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 596–604. ISBN 0-03-056747-5. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Female Reproductive System Chart by Anatomical Chart Company, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 1-58779-020-3
  • Molecular Biology of the Male Reproductive System by David de Kretser, Elsevier Science, ISBN 0-08-091764-X
  • The Male Reproductive System Anatomical Chart, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 1-58779-031-9
  • The Reproductive System by John Sladek, Orion, ISBN 0-575-11057-0
  • The Female Reproductive System Anatomical Chart, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 1-58779-021-1
  • Translational Endocrinology of Bone: Reproduction, Metabolism, and the Central Nervous System, by Gerard Karsenty, Elsevier Science, ISBN 0-12-415859-5
  • The Male Reproductive System Anatomical Chart, by Anatomical Chart Company, Peter Bachin, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 1-58779-030-0
  • Infectious Diseases of the Female Genital Trac by Richard L. Sweet, Ronald S. Gibbs, Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 0-7817-7815-8
  • The Reproduction of Vertebrates by Richard Sadleir, Elsevier Science, ISBN 0-323-15935-4
  • Running the Obstacle Course to Sexual and Reproductive Health: Lessons from Latin America by Bonnie Shepard, Praeger Publishers, ISBN 0-275-97066-3
  • Human Reproductive Biology by Richard E. Jones, Kristin H. Lopez, Elsevier Science, ISBN 0-08-050836-7
  • Sternberg's Diagnostic Surgical Pathology Review by Pier Luigi Di Patre, Darryl Carter, Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 1-4511-9211-8
  • Proton and Charged Particle Radiotherapy by Thomas F. De Laney, Hanne M. Kooy, Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 0-7817-6552-8
  • The Reproductive System at a Glance by Linda J. Heffner, Danny J. Schust, Wiley, ISBN 1-118-60703-1
  • Cook, J. Gordon (1968). ABC of plant terms. Watford, UK: Merrow. OCLC 474319451. 
  • Darwin, Charles (1877). The Different Forms of Flowers on Plants of the Same Species. London: J. Murray. 
  • Flora of North America Editorial Committee, ur. (1982 onwards). Flora of North America (online). eFloras.org. Pristupljeno 2013-03-04. 
  • Linnaeus, Carl (1735). Systema Naturae. 
  • Sattler, Rolf (1973), Organogenesis of Flowers: a Photographic Text-Atlas, University of Toronto Press, ISBN 978-0-8020-1864-9 
  • Sporne, K.R. (1974). The Morphology of Angiosperms. London: Hutchinson. ISBN 978-0-09-120611-6. 
  • Stace, Clive (2010). New Flora of the British Isles (3rd izd.). Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-70772-5. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]