Beznošci

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Beznogi vodozemci)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Beznošci
Dermophis mexicanus
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Amphibia
Red: Gymnophiona
Rasprostranjenost beznožaca

Beznošci (Gymnophiona) su red vodozemaca bez nogu. Žive u tropskim staništima svih dijelova svijeta.

Opis[uredi | uredi kod]

Trajno žive u zemlji, pa su im, kao prilagođenost na takav način života, udovi potpuno zakržljali. Zbog toga što žive u zemlji, također nisu prevelik predmet zanimanja znanstvenika. Nema tragova udova, zdjelice i prsnog obruča. Fosilni beznožac Eocaecilia imao je smanjene noge. Tijelo je dobilo crvolik ili zmijolik oblik po čemu se razlikuju od svih ostalih vodozemaca, u obliku je prstenova (annuli). Rep im je također potpuno zakržljao i kod većine se šiljasto završava.[1][2]

Imaju pluća, ali dišu preko kože i usta. Lijevo plućno krilo im je kao i kod zmija zakržljalo. Pored toga i oči su rudimentirane i njihovi ostaci su pokriveni tankom opnom koja ih štiti od prljavštine. Prije se smatralo da su beznošci slijepi, ali danas se zna da mogu razlikovati svjetlost i tamu.

Veličina im izrazito varira. Najmanji poznati beznožac je Idiocranium russeli iz Kameruna, s najvećom zabilježenom dužinom od 14,4 centimetra, premda su pronađene neke ženke ležeći na jajima duge oko 9 centimetara. Nađene su i jedinke duge 5,1 centimetar, bez karakteristika ličinki. Među manjim vrstama su i Grandisonia brevis (11,2 cm) i G. larvata (9,5 cm), koje su često manje od Idiocraniuma, ali deblje su i teže od njega. Najveći beznožac je Caecilia thompsoni s dužinom tijela 151,5 centimetara, ali i druge vrste, Caecilia tentaculata i Caecilia nigricans dosežu veličinu preko 100 cm i dosta su teže.

Koža im je najčešće glatka i tamna, ali postoje i vrste sa šarenom kožom. Kao i drugi vodozemci, posjeduju otrovne žlijezde u koži, iako snaga tih otrova još uvijek nije poznats. Imaju koštane ploče ispod kože, što ih razlikuje od drugih vodozemaca. Te ploče sastoje se od kolagenih vlakana prekrivenih mineraliziranim kvržicama.

Razmnožavanje[uredi | uredi kod]

Većina vrsta polaže krupna jaja, iako ima i vrsta koje imaju unutrašnju oplodnju. Oko 25 % vrsta su oviparne; ženke leže na jajima. Mužjaci imaju organ nalik na penis, koji bude unutar nečisnice ženke oko 2 do 3 sata. Jedinke nekih vrsta se kote kao ličinke, ali ima i dosta onih koje se odmah pojave u metamorfoziranom stanju. Ličinke nisu potpuno vodene, ali dnevno vrijeme provode na tlu u blizini vode.

75 % vrsta su viviparne, što znači da kote već razvijene potomke. Plod se prehranjuje jajnim stanicama iz jajovoda, koje jedu posebnim strugajućim zubima. Vrsta koja polaže jaja, Boulengerula taitanus svoje mladunce hrani vanjskim slojem kože, a mladunci ih ljušte sličnim zubima.

Ishrana[uredi | uredi kod]

Beznošci su mesožderi, dok prirodna ishrana većine vrsta još nije proučena. Istraživanja koja su provedena ukazuju na to da se hrane gujavicama ili nekim drugim beskralježnjacima meke kože, koji žive ispod zemlje. Neki beznošci, kao što su oni iz roda Siphonops mravima i termitima živeći u blizini njihovih gnijezda. Osim toga, kornjaši, male žabe, gušteri i male slijepe zmije su također nađene u želucima nekih beznožaca.

Taksonomija[uredi | uredi kod]

Ichthyophis iz zloškog vrta u San Antoniju

Ime caecilian je izvedeno iz latinske reči caecus, sa značenjem „slep“, i odnosi se na male ili ponekad ne postojeće oči. Ime potiče od taksonomskog imena prve vrste koju je opisao Carolus Linnaeus, koja je nazvana Caecilia tentaculata.[3]

Najnovija klasifikacija beznožaca, koji su definisali Wilkinson et al. (2011), deli red Gymnophiona u 9 familija koje sadrže skoro 200 vrsta.[4] U međuvremenu je, deseta caecilian familija otkrivena, Chikilidae.[5][6] Ova klasifikacija je bazirana na temeljnoj definiciji monofilije zasnovanoj na morfološkoj i molekularnoj evidenciji,[7][8][9][10] i to rješava dugogodišnje probleme parafilije Caeciliidae u ranijim klasifikacijama bez ekskluzivnog oslanjanja na upotrebu sinonima.[4][11]

Najnovija filogenija reda caecilians je bazirana na molekularnoj mitogenomskoj evidenciji koju su izučavali San Mauro et al. (2014).[12]



†Eocaecilia micropodia




†Rubricacaecilia monbaroni


Apoda

Rhinatrematidae


 Stegokrotaphia

Ichthyophiidae


 Teresomata

Scolecomorphidae





Chikilidae



Herpelidae






Caeciliidae



Typhlonectidae





Indotyphlidae




Dermophiidae



Siphonopidae











Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Goin, C. J.; Goin, O.B.; Zug, G.W. (1978). „Order Gymnophiona”. Introduction to Herpetology (3rd izd.). San Francisco: W.H. Freeman and Company. str. 201. ISBN 0-7167-0020-4. 
  2. ↑ Himstedt, Werner (German). Die Blindwühlen. Magdeburg: Westarp Wistshaften. ISBN 3-89432-434-1. 
  3. ↑  Chisholm, Hugh, ur. (1911) „Caecilia” Encyclopædia Britannica Eleventh Edition (11th izd.) Cambridge University Press 
  4. ↑ 4,0 4,1 Wilkinson, M.; San Mauro, D.; Sherratt, E.; Gower, D.J. (2011). „A nine-family classification of caecilians (Amphibia: Gymnophiona)”. Zootaxa 2874: 41–64. 
  5. ↑ Kamei, R.G.; San Mauro, D.; Gower, D. J.; Van Bocxlaer, I.; Sherratt, E.; Thomas, A.; Babu, S.; Bossuyt, F.; Wilkinson, M.; Biju, S. D. (2012). „Discovery of a new family of amphibians from Northeast India with ancient links to Africa”. Proc. R. Soc. B 279 (1737): 2396–401. DOI:10.1098/rspb.2012.0150. PMC 3350690. PMID 22357266. 
  6. ↑ „New amphibian family found in India”. Associated Press. CBC News. 21 February 2012. 
  7. ↑ San Mauro, D.; Gower, D. J.; Oommen, O. V.; Wilkinson, M.; Zardoya, R. (2004). „Phylogeny of caecilian amphibians (Gymnophiona) based on complete mitochondrial genomes and nuclear RAG1”. Molecular Phylogenetics and Evolution 33 (2): 413–427. DOI:10.1016/j.ympev.2004.05.014. PMID 15336675. 
  8. ↑ San Mauro, D.; Gower, D. J.; Massingham, T.; Wilkinson, M.; Zardoya, R.; Cotton, J. A. (2009). „Experimental design in caecilian systematics: phylogenetic information of mitochondrial genomes and nuclear rag1”. Systematic Biology 58 (4): 425–438. DOI:10.1093/sysbio/syp043. PMID 20525595. 
  9. ↑ Zhang, P.; Wake, M. H. (2009). „A mitogenomic perspective on the phylogeny and biogeography of living caecilians (Amphibia: Gymnophiona)”. Molecular Phylogenetics and Evolution 53 (2): 479–491. DOI:10.1016/j.ympev.2009.06.018. PMID 19577653. 
  10. ↑ San Mauro, D.; Gower, D. J.; Cotton, J. A.; Zardoya, R.; Wilkinson, M.; Massingham, T. (2012). „Experimental design in phylogenetics: testing predictions from expected information”. Systematic Biology 61 (4): 661–674. DOI:10.1093/sysbio/sys028. PMID 22328568. 
  11. ↑ Frost, Darrel R.; Grant, Taran; Faivovich, Julián; Bain, Raoul H.; Haas, Alexander; Haddad, Célio F.B.; De Sá, Rafael O.; Channing, Alan i dr.. (2006). „The Amphibian Tree of Life”. Bulletin of the American Museum of Natural History 297: 1–370, appendices. DOI:10.1206/0003-0090(2006)297[0001:TATOL]2.0.CO;2. ISSN 0003-0090. 
  12. ↑ San Mauro, D.; Gower, D. J.; Müller, H.; Loader, S. P.; Zardoya, R.; Nussbaum, R. A.; Wilkinson, M. (2014). „Life-history evolution and mitogenomic phylogeny of caecilian amphibians”. Molecular Phylogenetics and Evolution 73: 177–189. DOI:10.1016/j.ympev.2014.01.009. PMID 24480323. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Nussbaum, Ronald A. (1998). Cogger, H.G. & Zweifel, R.G.. ed. Encyclopedia of Reptiles and Amphibians. San Diego: Academic Press. pp. 52–59. ISBN 0-12-178560-2.
  • Werner Himstedt: Die Blindwühlen. ISBN 3-89432-434-1.
  • Daniel Hofer: Blindwühlen im Freiland und in Gefangenschaft. HERPETOZOA, Berichte der österreichischen Gesellschaft für Herpetologie, Band 11, Heft 1/2, ISSN 1013-4425
  • Rachunliu G. Kamei, Diego San Mauro, David J. Gower, Ines Van Bocxlaer, Emma Sherratt, Ashish Thomas, Suresh Babu, Franky Bossuyt, Mark Wilkinson, S. D. Biju: Discovery of a New Family of Amphibians from Northeast India with Ancient Links to Africa. In: Proceedings of the Royal Society B, 2012. doi:10.1098/rspb.2012.0150, S. 1–6.
  • Wilkinson, M., San Mauro, D., Sherratt, E., Gower, D.J. (2011): A nine-family classification of caecilians (Amphibia: Gymnophiona). Zootaxa ISSN 1175-5334online[mrtav link]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Wikivrste ima informacije vezane uz:
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Beznošci&oldid=41417817