Hren
| Hren | |
|---|---|
| |
| Cvjetovi hrena | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Podrazred: | Brassicales |
| Red: | Brassicales |
| Porodica: | Brassicaceae |
| Rod: | Armoracia |
| Vrsta: | Armoracia rusticana |
Hren ili ren (Armoracia rusticana, sin. Cochlearia armoracia), višegodišnja biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae).
Karakteristike[uredi | uredi kod]
Hren je grmasta biljka do 1,2 m visoka. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Upotrebljava se samo svjež korijen, no jestivo je i mlado lišće. Može se dugo sačuvati u podrumu zakopan u vlažan pijesak. Hren samonikao raste uz rijeke i jezera, te na vlažnim livadama i zapuštenim površinama.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Prapostojbina hrena je istočna i južna Evropa (ime je slavenskog porijekla), gdje se danas može naći u divljoj formi. Odatle se raširio po Evropi. Japanski hren, vasabi, je po aromi sličan evropskom, ali se zelenom bojom razlikuje od njega.
Upotreba[uredi | uredi kod]
Prvobitno je hren služio kao ljekovita biljka. U srednjem vijeku koristili su ga protiv trovanja, bolova u uhu, groznice itd. Danas se koristi da bi se poboljšala otpornost organizma i u zaštiti od prehlade. Pospješuje isto tako krvotok, olakšava iskašljavanje, liječi od gripe i infekcije mokraćovoda. Kod vanjske upotrebe primjenjuje se kao oblog kod reume, zglobobolje, uboda insekata, išijasa i bolova nerava. Kod glavobolje treba udisati miris naribanog hrena. Pomaže kod teškoća probave. Sadrži antibakterijske i antikarcinogene tvari, kojih ima i bijeli luk (allicin, sinigrin). Hren nije podoban za osobe sa bubrežnim, želučanim i teškoćama štitnjače. Kao začin služi se najčešće nariban, kao dodatak kuhanom mesu ili kao dodatak umacima. Kao lek se može koristiti u vidu sirupa, kuvan u vodi ili belom vinu, kao čaj.[1]
Hemijski sastav[uredi | uredi kod]
Zbog svoje ljekovitosti bio je poznat još u antičko doba. Sadrži vitamine C, B1, B2 i B6, kalijum, kalcijum, magnezijum, željezo i fosfor. Djeluje antibakterijski.
U hemijskom sastavu ima sinigrin, koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, glikozu i kalijum-hidrogensulfat. Sadrži i šećer, asparagin, glutamin i dr. Hren je omiljen narodni lijek i zdrav začin. Djelovanje mu je slično gorušici, koja se koristi za izradu senfa.
Narodno vjerovanje[uredi | uredi kod]
Hrenu se oduvijek pripisivala ljekovita moć, pa su ga zbog toga narezanog na kolutove i nanizanog na konac stavljali djeci oko vrata, kao amajliju. Kriška hrena u novčaniku, po vjerovanju, čini da on nikada nije prazan.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Lišće i cvjetovi hrena. -
Korijeni hrena. -
Presjek stabljike hrena.
