Razgovor:Jean-Paul Sartre

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Jean-Paul Sartre.
Rad na člancima


Prebačeno s glavne stranice[uredi izvor]

Jean-Paul Sartre
Filozofija 20. vijeka
Nobel prize medal.svgZapadna filozofija
Rođenje 21.5. 1905 (Pariz, Francuska)
Smrt 15. april 1980. (dob: 74) (Pariz, Francuska)
Filozofija
Škola/Tradicija egzistencijalizam, marksizam
Glavni interesi metafizika, epis, Ethics, Politics, Phenomenology, Ontology
Inspiracija

Jean-Paul Sartre (Žan-Pol Sartr 21.6.1905.- 15.4.1980.), bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Sartre se opredijelio za marksističko tumačenje društva (i svijeta uopće), ali smatra da mu egzistencijalizam mora biti dopuna jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažiranje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.

Bitak i ništa[uredi izvor]

Sartreovo prvo filozofsko djelo je "Bitak i ništa" (L'Etre et le neant, 1943). On tu razlikuje "Bitak po sebi"/pour soi i "Bitak za sebe"/en-soi ("Biće po sebi" i "Biće za sebe"). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.

Sartre je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet- sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna ,savršena, bezrazložnost.

Egzistencijalizam je humanizam[uredi izvor]

U svom drugom djelu "Egzistencijalizam kao humanizam" (L'Existentialisme est un humanisme, 1946) Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da "egzistirati" znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:

Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije

Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini - ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:

Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj

Djela[uredi izvor]

(i druga)


Relevantni članci[uredi izvor]


Vanjski linkovi[uredi izvor]