Računalni virus

Izvor: Wikipedia

Virus je program ili kod koji se sam replicira u drugim datotekama s kojima dolazi u kontakt.

Može se nalaziti i zaraziti bilo koji program, sektor za podizanje računala, dokument koji podržava makronaredbe, tako da promijeni sadržaj te datoteke te u nju kopira svoj kod.

Opis[uredi - уреди]

Računalni virus se obično sastoji od dva dijela.

  • Prvi dio je samokopirajući kod koji omogućava razmnožavanje virusa
  • Drugi dio je korisna informacija koja može biti bezopasna ili opasna.

Neki se sastoje samo od samokopirajućeg koda.

Ponekad virus zahtijeva interakciju čovjeka da bi se replicirao poput pokretanja programa koji sadrži virus ili otvaranja neke zaražene datoteke.

Povijest[uredi - уреди]

Prvi pravi predak današnjih virusa bio je Prevading animal koji je bio sposoban da se nadodaje na druge programe na UNIVAC 1108 računalnom sustavu. Prvi potvrđen nalaz računalnog virusa je bio 1982. i zvao se Brain.

1988. je bio virus Jerusalim koji je brisao sve pokrenute programe, a 1989. Datacrime koji je bio sposoban izvršiti low-lewel format nulte staze na disku. Iste godine u Bugarskoj je aktivirana prava tvornica virusa.

Vrste računalnih virusa[uredi - уреди]

  • boot sektor virusi – napadaju Master boot sektor
  • parazitski – zaraze izvršne datoteke dodavanjem svog sadržaja u strukturu programa
  • svestrani virusi – napadaju boot sektore i izvršne programe
  • virusi pratioci – stvori .com datoteku koristeći ime već postojećeg .exe programa i ugradi u nju svoj kod
  • link virusi – u trenu inficiraju napadnuti računalni sustav, može izazvati pravi kaos na disku
  • makro virusi – imaju mogućnost da sami sebe kopiraju, brišu i mijenjaju dokumente

Podjela prema mjestu u memoriji[uredi - уреди]

  • virusi koji su u rezidentnoj memoriji – ostaju u memoriji računala nakon aktiviranja koda virusa
  • virusi koji nisu u rezidentnoj memoriji

Najgori virusi do sada[uredi - уреди]

  • Word.Concept (1995.) je prvi macro virus, odnosno, predak današnjih e-mail virusa koji je inficirao Word dokumente, ali nije pravio nikakvu stvarnu štetu. Ipak, širio se vrlo brzo. Godine 1996. bio je najrašireniji virus na svijetu, a i danas je uvijek prisutan.
  • Melissa (1999.) je jedan od virusa koji se sam slao svakome iz adresara računala. Melissa je prouzročila štetu od oko 385 milijuna USD.
  • Michelangelo (1992.) je virus koji je napao velik broj PC-ja, bio je i prvi primjer fame koja se stvara oko virusa. Priče iz medija preplašile su sve, no kada je došao 6. ožujka, bio je puno manje zastrašujuć negoli se mislilo da će biti.
  • Bubble boy (1999.) je virus kojim se putem e-maila može dobiti neki virus. Oko Bubbleboya se stvorilo više panike nego što je stvarno napao, ali je jedan od najvažnijih virusa do danas. Prije njega se nije mogao dobiti virus čitajući e-mail, ali Bubbleboy je to promijenio.
  • Love bug (2000.) je virus, poznatiji kao “I LOVE YOU“ virus, iskorištavao je ljudsku znatiželju da bi se širio. Zarazio je 45 milijuna računala u jednom danu i napravio štetu od 8,75 milijardi USD.
  • Code Red (2001.) je virus koji je, koristeći "staru" rupu u sigurnosnom sustavu računala, bio cilj pretvoriti računala u tzv. "zombije" koji odbijaju naredbe. U samo devet sati uspio je zaraziti 250 000 računala, a šteta koju je uzrokovao procijenjena je na 2,62 milijarde USD.

Prijenos[uredi - уреди]

Virusi se mogu prenositi na puno načina, a u današnje vrijeme se skoro svi virusi prenose preko Interneta, a mogu se prenositi i disketama, izmjenjivim hard diskovima, CD-ovima i drugim prenosivim medijima.

Veze[uredi - уреди]