Ekavski izgovor – razlika između verzija
m robot Dodaje: it:Ekavo |
m ispravke |
||
| Red 13: | Red 13: | ||
*[[srpskohrvatski jezik]] |
*[[srpskohrvatski jezik]] |
||
[[ |
[[Kategorija:Lingvistika]] |
||
[[Kategorija:Srpskohrvatski jezik]] |
[[Kategorija:Srpskohrvatski jezik]] |
||
Verzija na datum 2 januar 2011 u 10:43
| srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
|---|
|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Ekavski izgovor ili ekavski govor (takođe ekavica) je jedan od tri izgovora srpskohrvatskog jezika. Pored ekavskog, u srpskom jeziku je dozvoljena upotreba još i ijekavskog, dok je ikavski izgovor samo pravilan za upotrebu u hrvatskom jeziku.
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor su govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne Srbije, neki govori severne Slavonije, te istočne Istre i Cresa, kao i većinom hrvatsko kajkavsko narečje.
U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svako jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru književnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. noviji, dolivati, nisam, dodijati itd.).
Pored srpskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku.