Ekavski izgovor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rasprostranjenost ekavskog izgovora (plavo).
srpskohrvatske standardne varijante,
dijalekti i govori
policentrični srpskohrvatski standardni jezik
usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti
srpska varijanta · hrvatska varijanta ·
bosanska varijanta · crnogorska varijanta
štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski)
kajkavski (ekavski · ikavski)
čakavski (ikavski · ekavski · jekavski)
torlački (našinski) · užički
romanosrpski · bunjevački
gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski
slavenosrpski
p  r  u

Ekavski ili ekavica (takođe ekavština), jedan od triju izgovora srpskohrvatskog jezika u kojem je praslovenski samoglasnik jat (ě) zamenjen sa e (vréme, lȇp, dèca, vȅtar). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i ijekavski, dok ikavski izgovor nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u srpskom jeziku, mada u Vukovo doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila.

Narodni govori koji koriste ekavski izgovor jesu govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne Srbije, neki govori severne Slavonije te istočne Istre i Cresa, kao i većinom hrvatsko kajkavsko narečje.

U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svaki jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru standardnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. noviji, dolivati, nisam, dodijati itd.).

Pored srpskohrvatskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku te u zapadnim bugarskim dijalektima.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]