Bunjevački

srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski

Štokavski poddijalekti

Bunjevački, ikavski novoštokavski dijalekt koji govore Bunjevci u Bačkoj. Bunjevački nije u službenoj upotrebi u Srbiji, ali se upotrebljava u školstvu i nekim medijima; npr. u Subotici na bunjevačkom izlaze Bunjevačke novine, dok Radio televizija Vojvodine emituje deo svog programa i na bunjevačkom.

Istorija

Prva škola na bunjevačkom otvorena je u Somboru 1717. godine, a potom su škole otvorene i u Baču (1734), Gari (1735), Bođanima (1741) i Subotici (1752). Godine 1745, grad Subotica dobija svoj statut napisan na bunjevačkom, dok je 1850. bunjevački ozvaničen i u službenoj upotrebi u Subotici. Ugarskim zakonom iz 1868. godine, nemađarskim narodima su bila zagarantovana prava u školstvu, ali je u praksi bunjevačka nastava bila potiskivana nastavom na mađarskom jeziku.

Demografija

Prema popisu iz 1910. godine, 33.247 građana Subotice se izjasnilo da im je bunjevački maternji jezik. Tokom postojanja Jugoslavije, govornici bunjevačkog su, u rezultatima popisa, svrstavani u govornike srpskohrvatskog jezika.

U rezultatima popisa iz 2002. godine u Srbiji prikazani su samo govornici većih jezika, dok su građani koji su se izjasnili da im je maternji jezik bunjevački, svrstani u kategoriju „ostali jezici“.

U rezultatima popisa iz 2011. godine, 6.835 stanovnika Srbije se izjasnilo da im je maternji jezik bunjevački.

Osporavanja bunjevačkog

Nacionalni savet Bunjevaca u Srbiji je 2004. godine od prosvetnih vlasti AP Vojvodine zatražio da se u osnovne škole uvede nastavni predmet "Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture". 2005. godine je Pedagoški zavod Vojvodine odobrio plan i program ovog nastavnog predmeta. Ovome se usprotivio Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i objavljeno je "otvoreno pismo" u kojem se traži da vlasti "prestanu poticati podjele hrvatske etničke zajednice u Vojvodini, uključujući tu i potporu podjeli jedinstvenoga književnoga jezika kojim se služi hrvatski narod svagdje u svijetu". U pomenutom pismu je takođe navedeno da "Bunjevci, osim u Srbiji, žive i u Mađarskoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da se njihova pripadnost hrvatskomu narodu u pitanje dovodi samo u Srbiji", da "Bunjevci govore novoštokavsko-ikavskim dijalektom, koji je općenito najrašireniji hrvatski dijalekt i na kojem se temeljio hrvatski književni jezik u XVIII stoljeću", kao i da je "književnost bačkih Bunjevaca od svojih početaka integralni dio hrvatske književnosti i da je njezin jezik po svemu (grafiji, pravopisu, leksiku, morfološkim i sintaktičkim obilježjima te najfrekventnijim načinima stilizacije) hrvatski".

Nakon ovih političkih reakcija, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu je suspendovao odluku Pedagoškog zavoda Vojvodine i zatražio mišljenje od SANU i VANU o bunjevačkom jeziku. U odgovoru koji je stigao od SANU, a koji je potpisao akademik Zoran Kovačević, navedeno je da SANU smatra da "bunjevačkoj nacionalnoj manjini treba omogućiti izučavanje maternjeg, odnosno bunjevačkog jezika sa elementima nacionalne kulture u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja, što je u skladu sa zakonskim propisima". Međutim, od VANU je, sa potpisom akademika Julijana Tamaša stigao odgovor da VANU smatra "kako je usmenu i pisanu jezičku tradiciju Bunjevaca kao regionalne zajednice najbolje opisivati neutralnim nazivom ‘govor’, čime bi se izbegla politizacija statusa termina i pojmova tipa ‘nacionalni jezik’ i ‘dijalekat’".

Nakon konsultacija Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu sa Nacionalnim savetom Bunjevaca, doneta je kompromisna odluka da se u nastavu uvede predmet "Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture", kako bi se izbegla upotreba termina "jezik".

Vidi još

• Bunjevci
• srpskohrvatski jezik

Spoljašnje veze

• bunjevac.com Arhivirano 2011-08-12 na Wayback Machine-u
• „Bunjevačke novine“ - novine na bunjevačkom jeziku
• Bunjevački jezik
• Bunjevac Croatian Cultural and Educational Society in Serbia, Matija Gubec Tavankut, matijagubec.rs Arhivirano 2021-11-04 na Wayback Machine-u
• Bunjevac National Council in Serbia, bunjevci.net
• Bunjevci in Senj (Croatia)
• Croat National Council in Serbia (Bunjevci, Coats, Šokci), hnv.org.rs
• Croatian Cultural Centre "Bunjevačko kolo" for Croats, Bunjevci, and Sokci in Serbia Arhivirano 2021-10-16 na Wayback Machine-u
• HIC Arhivirano 2015-09-24 na Wayback Machine-u Međunarodni znanstveni skup "Jugoistočna Europa 1918.-1995."
• Hrvatska revija br. 3/2005. Arhivirano 2012-02-08 na Wayback Machine-u Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.) – Bunjevci u jugoslavenskoj državi
• Ivan Ivanić: O Bunjevcima (Subotica, 1894)
• Representations of Bunjevci in Hungary
• The Croatian Bunjevci, croatianhistory.net