Prvo otkrivenje po Jakovu – razlika između verzija
m robot kozmetičke promjene |
|||
Red 2: | Red 2: | ||
'''Prvo otkrivenje po Jakovu''' je [[rano hrišćanstvo|ranohrišćanski]] [[apokrif]]ni spis otkriven u [[20. vijek]]u u okviru [[knjižnica Nag Hamadi|knjižnice Nag Hamadi]]. |
'''Prvo otkrivenje po Jakovu''' je [[rano hrišćanstvo|ranohrišćanski]] [[apokrif]]ni spis otkriven u [[20. vijek]]u u okviru [[knjižnica Nag Hamadi|knjižnice Nag Hamadi]]. |
||
Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između [[Isus]]a i [[Jakov Pravedni|Jakova]]. Izborom Jakova, koji se nalazio izvan kruga dvanaestorice, ovo otkrivenje pokušava predstaviti alternativu [[apostol]]skom autoritetu na koji se pozivao nauk [[katoličanstvo|katoličkoga]] oblika kršćanstva.<ref name="Gnostika">[http://www.scribd.com/doc/11573049/GNOSTIKA-Izvorni-Koptski-Tekstovi Izvorni koptski tekstovi] (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)</ref> |
Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između [[Isus]]a i [[Jakov Pravedni|Jakova]]. Izborom Jakova, koji se nalazio izvan kruga dvanaestorice, ovo otkrivenje pokušava predstaviti alternativu [[apostol]]skom autoritetu na koji se pozivao nauk [[katoličanstvo|katoličkoga]] oblika kršćanstva.<ref name="Gnostika">[http://www.scribd.com/doc/11573049/GNOSTIKA-Izvorni-Koptski-Tekstovi Izvorni koptski tekstovi] (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)</ref> |
||
== Naslov == |
== Naslov == |
||
Red 29: | Red 29: | ||
== Analiza == |
== Analiza == |
||
Isusovo i Jakovljevo mučeništvo se promatraju kao komplementarni događaji, nužni za objašnjenje pobjede nad silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad [[arhont]]ima, tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s [[Opsada Jeruzalema (70)|padom Jeruzalema]], prebivališta mnogih arhonata.<ref name="Gnostika"/> |
Isusovo i Jakovljevo mučeništvo se promatraju kao komplementarni događaji, nužni za objašnjenje pobjede nad silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad [[arhont]]ima, tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s [[Opsada Jeruzalema (70)|padom Jeruzalema]], prebivališta mnogih arhonata.<ref name="Gnostika"/> |
||
Označavanje Jakova kao "[[Jakov Pravednik|Jakova Pravednika]]" (32; 43) upućuje na kontakt sa [[judeo-kršćani|jevrejskom-kršćanskom]] predajom. Uključivanje [[Addai]]ja u popis osoba koje će u tajnosti predati nauk, upućuje na [[Sirija|Siriju]], a time i semitski oblik kršćanstva. No, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali židovskom kršćanstvu. Postoji mogućnost da je Jakova odabrala zajednica [[gnostik]]a kao prigodan izvor njihova nauka.<ref name="Gnostika"/> |
Označavanje Jakova kao "[[Jakov Pravednik|Jakova Pravednika]]" (32; 43) upućuje na kontakt sa [[judeo-kršćani|jevrejskom-kršćanskom]] predajom. Uključivanje [[Addai]]ja u popis osoba koje će u tajnosti predati nauk, upućuje na [[Sirija|Siriju]], a time i semitski oblik kršćanstva. No, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali židovskom kršćanstvu. Postoji mogućnost da je Jakova odabrala zajednica [[gnostik]]a kao prigodan izvor njihova nauka.<ref name="Gnostika"/> |
Verzija na datum 24 juni 2014 u 14:56
Prvo otkrivenje po Jakovu je ranohrišćanski apokrifni spis otkriven u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi.
Djelo ima formu "dijaloga otkrivenja" između Isusa i Jakova. Izborom Jakova, koji se nalazio izvan kruga dvanaestorice, ovo otkrivenje pokušava predstaviti alternativu apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk katoličkoga oblika kršćanstva.[1]
Naslov
Izvorni naslov u samom rukopisu je Otkrivenje po Jakovu. Naučnici ga nazivaju (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bi ga razlikovali od sljedećega teksta u kodeksu kojeg rukopis također naziva Otkrivenjem po Jakovu.
Sadržaj
Sudionici razgovora su Gospodin i Jakov, njegov brat, koji mu, po rečima samog Gospodina, nije bio “stvarno brat”:
“Nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat.”
Malo dalje Isus obrazlaže:
“Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj će otac postati [tvoj] otac.”
U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odražavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje će ih snaći, a Gospodin mu pruža utjehu, u vidu gnostičkog nauka o čovjekovu mjestu u svemiru.[1]
Gospodin reče: „Jakove, ne brini se za mene, ni za te ljude. Ja sam onaj koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio ožalošćen. A ti ljudi mi nisu učinili nažao.[2]
Nakon Isusovog raspeća (30), i ponovnoga ukazanja, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov uzlaz "Prvobitnome", poslije njegova mučeništva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pominju drugdje u kontekstu valentinovskog obreda bojanja (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6).
Druga pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja uključuju upute o tajnom prenošenju znanja (36-38), komentare o značaju žena kao učenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici učenika (42) i, na kraju, relativno dugačku pripovijest (velikim dijelom uništenu) o Jakovljevu mučeništvu.
Analiza
Isusovo i Jakovljevo mučeništvo se promatraju kao komplementarni događaji, nužni za objašnjenje pobjede nad silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima, tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivališta mnogih arhonata.[1]
Označavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32; 43) upućuje na kontakt sa jevrejskom-kršćanskom predajom. Uključivanje Addaija u popis osoba koje će u tajnosti predati nauk, upućuje na Siriju, a time i semitski oblik kršćanstva. No, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali židovskom kršćanstvu. Postoji mogućnost da je Jakova odabrala zajednica gnostika kao prigodan izvor njihova nauka.[1]
Valja napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Očeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3).
Prva Jakovljeva apokalipsa je bitna i jer pominje Isusove učenice. Isus naime, Jakova upućuje na četiri žene: Salomu, Mariju, Martu i Arsinoju. Dalje u tekstu (V, 38) Jakov pita Isusa: „Kojih sedam žena su tvoje učenice?“.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Izvorni koptski tekstovi (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)
- ↑ The (First) Apocalypse of James
- ↑ Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu
Vidi još
Vanjske veze
- (en) The (First) Apocalypse of James (gnosis.org)
- (en) 1st Apocalypse of James (early christian writings)
- (sh) Izvorni koptski tekstovi