Mržnja – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
m robot kozmetičke promjene |
||
| Red 2: | Red 2: | ||
== Istorija pojma == |
== Istorija pojma == |
||
Još je indijski filozof [[Gautama Buddha|Sidarta Gautama]] istraživao poreklo mržnje, zaključujući: »Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, već jedino njenim odsustvom. Ovo je večni zakon.«<ref> |
Još je indijski filozof [[Gautama Buddha|Sidarta Gautama]] istraživao poreklo mržnje, zaključujući: »Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, već jedino njenim odsustvom. Ovo je večni zakon.«<ref>[http://www.yu http://www.yu]-budizam.com/texts/veljacic/karma_plod.html Čedomil Veljačić, Karma - plod koji dozreva]</ref> |
||
[[René Descartes|Rene Dekart]] je definisao mržnju kao svjesnost da je neko ili nešto loše, u kombinaciji sa jakom potrebom da se od toga udalji. [[Baruch de Spinoza|Baruh Spinoza]] je definisao mržnju kao tip bola čiji uzrok leži u spoljašnjim izvorima. Aristotel je posmatrao mržnju kao želju za uništenjem nečega što je neizlječivo vremenom. [[David Hume|Dejvid Hjum]] je mržnju smatrao osjećanjem koje se ne može umanjiti i koje se uopšte ne može definisati.<ref>Royzman, E. B., McCauley, C. & Rozin, P. (2005). From Plato to Putnam: Four ways to think about hate. In The Psychology of Hate by Sternberg, R. (Ed.).</ref> |
[[René Descartes|Rene Dekart]] je definisao mržnju kao svjesnost da je neko ili nešto loše, u kombinaciji sa jakom potrebom da se od toga udalji. [[Baruch de Spinoza|Baruh Spinoza]] je definisao mržnju kao tip bola čiji uzrok leži u spoljašnjim izvorima. Aristotel je posmatrao mržnju kao želju za uništenjem nečega što je neizlječivo vremenom. [[David Hume|Dejvid Hjum]] je mržnju smatrao osjećanjem koje se ne može umanjiti i koje se uopšte ne može definisati.<ref>Royzman, E. B., McCauley, C. & Rozin, P. (2005). From Plato to Putnam: Four ways to think about hate. In The Psychology of Hate by Sternberg, R. (Ed.).</ref> |
||
| Red 9: | Red 9: | ||
== Savremena istraživanja == |
== Savremena istraživanja == |
||
Korelacija osjećanja mržnje sa nervnim sistemom je istraživano pomoću metode [[fMRI]]. U tom eksperimentu su skenirani [[mozak|mozgovi]] osoba u isto vrijeme dok su im prikazivane slike stvari koje mrze. <!-- Primijećena je povećana aktivnost u medial frontal gyrus, right putamen, bilaterally in the premotor cortex, in the frontal pole, and bilaterally in the medial insula of the human brain. --> Istraživači su zaključili da postoji poseban šablon u moždanoj aktivnosti kad se osjeća mržnja.<ref>Zeki, S. and Romaya, J.P. (October 29, 2008) " |
Korelacija osjećanja mržnje sa nervnim sistemom je istraživano pomoću metode [[fMRI]]. U tom eksperimentu su skenirani [[mozak|mozgovi]] osoba u isto vrijeme dok su im prikazivane slike stvari koje mrze. <!-- Primijećena je povećana aktivnost u medial frontal gyrus, right putamen, bilaterally in the premotor cortex, in the frontal pole, and bilaterally in the medial insula of the human brain. --> Istraživači su zaključili da postoji poseban šablon u moždanoj aktivnosti kad se osjeća mržnja.<ref>Zeki, S. and Romaya, J.P. (October 29, 2008) "[http://www.plosone.org/article/info:doi/10.1371/journal.pone.0003556;jsessionid=0C68BB34FD6B6212E02B082F9B250990 http://www.plosone.org/article/info:doi/10.1371/journal.pone.0003556;jsessionid=0C68BB34FD6B6212E02B082F9B250990] Neural Correlates of Hate]", PLoS ONE 3(10):e3556 doi:10.1371/journal.pone.0003556.</ref> |
||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
||
*[[Govor mržnje]] |
* [[Govor mržnje]] |
||
*[[Zločin iz mržnje]] |
* [[Zločin iz mržnje]] |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Verzija na datum 24 juni 2014 u 07:21
Mržnja je osjećanje intenzivne odbojnosti prema nekome ili nečemu. Kroz istoriju, različiti filozofi su davali različite definicije mržnje i njenih uzroka.
Istorija pojma
Još je indijski filozof Sidarta Gautama istraživao poreklo mržnje, zaključujući: »Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, već jedino njenim odsustvom. Ovo je večni zakon.«[1]
Rene Dekart je definisao mržnju kao svjesnost da je neko ili nešto loše, u kombinaciji sa jakom potrebom da se od toga udalji. Baruh Spinoza je definisao mržnju kao tip bola čiji uzrok leži u spoljašnjim izvorima. Aristotel je posmatrao mržnju kao želju za uništenjem nečega što je neizlječivo vremenom. Dejvid Hjum je mržnju smatrao osjećanjem koje se ne može umanjiti i koje se uopšte ne može definisati.[2]
U psihologiji, Sigmund Frojd je definisao mržnju kao stanje ega koje želi da uništi izvor svoje nesrećnosti.[3] U nešto modernijem stanovištu, u knjizi Penguin Dictionary of Psychology (psihološki riječnik) mržnja se opisuje kao „duboko, trajno, jako osjećanje koje izražava animozitet, ljutnju i neprijateljstvo prema osobi, grupi ili predmetu“[4]. Pošto se smatra da je mržnja dugotrajno osjećanje, mnogi psiholozi smatraju da je to više trajni stav osobe nego (privremeno) emocionalno stanje.
Savremena istraživanja
Korelacija osjećanja mržnje sa nervnim sistemom je istraživano pomoću metode fMRI. U tom eksperimentu su skenirani mozgovi osoba u isto vrijeme dok su im prikazivane slike stvari koje mrze. Istraživači su zaključili da postoji poseban šablon u moždanoj aktivnosti kad se osjeća mržnja.[5]
Vidi još
Izvori
- ↑ http://www.yu-budizam.com/texts/veljacic/karma_plod.html Čedomil Veljačić, Karma - plod koji dozreva]
- ↑ Royzman, E. B., McCauley, C. & Rozin, P. (2005). From Plato to Putnam: Four ways to think about hate. In The Psychology of Hate by Sternberg, R. (Ed.).
- ↑ Freud, S. (1915). The instincts and their vicissitudes.
- ↑ Reber, A.S., & Reber, E. (2002). The Penguin dictionary of psychology. New York: Penguin Books.
- ↑ Zeki, S. and Romaya, J.P. (October 29, 2008) "http://www.plosone.org/article/info:doi/10.1371/journal.pone.0003556;jsessionid=0C68BB34FD6B6212E02B082F9B250990 Neural Correlates of Hate]", PLoS ONE 3(10):e3556 doi:10.1371/journal.pone.0003556.
