Ekstaza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ekstaza Franje Asiškog

ESTAZA ili istupanje (od grč. έκστασις ekstasis - stajati vani, izaći, biti izvan) je stanje u kojem dominira doživljaj natprirodnog zanosa, osećanje beskrajne radosti i blaženstva, najviši stepen ushićenosti u kojem čovek kao da izlazi iz sebe samog, gubi svest o svom ličnom Ja i stapa se sa apsolutnim.

Pojam su koristili neoplatonički filozofi da označe sozercanje Boga, koje dovodi do zaborava vlastite ljudske situacije. Prema Plotinovoj filozofiji ekstaza se postiže udaljavanjem od osetilnog i povlačenjem u samoga sebe. U hrišćanskoj tradiciji mistično istupljenje označava najviši oblik kontemplacije. U stanje ekstaze šamani, sveštenici, mistici, proroci dolaze bilo „Božjim otkrovenjem” ili izvesnim naročitim postupcima (uzimanjem psihoaktivnih supstanci, ritualnim plesom, molitvom, postom itd)[1].

Navodi[uredi | uredi kod]

  1. Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada