Alpinizam – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
m robot kozmetičke promjene |
||
| Red 34: | Red 34: | ||
|accessdate = 06. 10. 2013}}</ref> |
|accessdate = 06. 10. 2013}}</ref> |
||
Nakon tog je pokrenut val osvajanja ostalih [[Alpe|alpskih]] vrhunaca, posljednji neosvojeni vrh [[Matterhorn]] pao je [[14. jul]]a [[1865]]. kad se |
Nakon tog je pokrenut val osvajanja ostalih [[Alpe|alpskih]] vrhunaca, posljednji neosvojeni vrh [[Matterhorn]] pao je [[14. jul]]a [[1865]]. kad se na vrh uspela [[Britanci|britanska]] alpinistička ekspedicija koju je vodio Edward Whymper. Ona je doživjela tragediju, jer su joj pri silasku poginula četiri člana. Tri dana kasnije na vrh se popela i talijanska ekspedicija, na čelu sa Giovannijem Antoniom Carrelom.<ref name=moth> {{cite web |
||
|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/369684/Matterhorn |
|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/369684/Matterhorn |
||
|title = ''Matterhorn'' |
|title = ''Matterhorn'' |
||
| Red 41: | Red 41: | ||
|accessdate = 06. 10. 2013}}</ref> |
|accessdate = 06. 10. 2013}}</ref> |
||
==Izvori== |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
Verzija na datum 22 juni 2014 u 14:27
| Alpinizam Alpinisme | |
|---|---|
 | |
Alpinizam (od francuskog: Alpinisme[1]) je samo podvrsta planinarstva, to je skup psihofičkih tehnika koje čovjeku omogućuju da se uspne na najviše i najnepristupačnije planinske visove i stijene.
Alpinizam bi se teško mogao nazvati sportom, jer kod njega nema natjecanja, osim zadovoljstva da se popelo na neki vrh prvi na svijetu, a kako su danas osvojeni svi vrhovi na svijetu, to alpinistima ostaje samo njihovo vlastito zadovoljstvo postizanja uspona, kao i izdržanja svih napora i opasnosti po život jer je alpinizam izuzetno opasan.[2]
Alpinizam je u suštini kolektivna djelatnost, jer se na najviše vrhove penju velike ekspedicije od puno članova, iako sve više ima pojava da se u takve poduhvate upuštaju čak i pojedinci. Alpinizam zahtjeva i dugotrajni trening i izuzetnu fizičku pripremljenost - jer se na stijeni nemože ostati koliko hoćeš, već je treba savladati u određenom roku.
Danas se iz klasičnog alpinizma razvio sport znan kao slobodno penjanje, čija se natjecanja održavaju na umjetnim liticama, u dvoranama. Natjecatelji se penju samo snagom mišica, a cilj je stići brže do vrha od konkurenata.[1]
Historija alpinizma
Ljudi antike zazirali su od svega što bi im moglo ugroziti život, pa su se klonili ekstremno visokih planina do kojih nisu mogli normalno pješačiti, - uspon po stijenama činio im se poslom za orlove i bogove, dakle za one koju mogu letjeti.
Historija alpinizma vezuje se sa prvim usponom na Mont Blanc do kojeg se prvi popeo 1786. Michel-Gabriel Paccard, liječnik iz Chamonixa, zajedno sa svojim pratiocem i nosačem Jacquesom Balmatom, inače lokalnim seljakom. Paccardov uspjeh i danas se smatra jednim od najvećih planinarskih pothvata.[3] Već iduće godine na vrh se popeo Horace Benedict de Saussure.[3]
Nakon tog je pokrenut val osvajanja ostalih alpskih vrhunaca, posljednji neosvojeni vrh Matterhorn pao je 14. jula 1865. kad se na vrh uspela britanska alpinistička ekspedicija koju je vodio Edward Whymper. Ona je doživjela tragediju, jer su joj pri silasku poginula četiri člana. Tri dana kasnije na vrh se popela i talijanska ekspedicija, na čelu sa Giovannijem Antoniom Carrelom.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 „alpinizam” (hrvatski). Hrvatski obiteljski leksikon. Pristupljeno 06. 10. 2013.
- ↑ „mountaineering” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 05. 10. 2013.
- ↑ 3,0 3,1 „Mont Blanc” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 06. 10. 2013.
- ↑ „Matterhorn” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 06. 10. 2013.
