Druga Srbija – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
m Vanjske veze |
||
Red 21: | Red 21: | ||
* [[E-novine]] |
* [[E-novine]] |
||
== |
== Vanjske veze == |
||
* [http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_20.html Druga Srbija - deset godina posle: 1992-2002] |
* [http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_20.html Druga Srbija - deset godina posle: 1992-2002] |
||
* [http://www.vreme.com/cms/view.php?id=440050 Koraks, Prva i Druga Srbija] |
* [http://www.vreme.com/cms/view.php?id=440050 Koraks, Prva i Druga Srbija] |
Verzija na datum 20 april 2012 u 12:05
Druga Srbija (engl. The Other Serbia) je izraz koji se koristi u srpskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige „Druga Srbija“ (Ivan Čolović, Aljoša Mimica, Beogradski Krug, Borba, 1992), a predstavlja zbirku od 80 govora sa 10 javnih tribina u Beogradu tokom proleća 1992. Govori su predstavljali otvoreni protest protiv diktature, medijskog jednoumlja, rasta nacionalizma i rata.
Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.[1]
Glavna aktivnost Druge Srbije početkom jugoslovenskih ratova bili su antiratni protesti u Beogradu 1991-1992 godine, koje su vodili Žene u crnom, Centar za antiratnu akciju i Beogradski krug.[2] „Druga Srbija“ je postala sinonim otpora svih koji su odbili da se pomire sa vlašću i nacionalističkom ideologijom[3] i podržavaju novu, različitu, paralelnu Srbiju[4]. Izraz se često koristi sa ciljem tačnog razdvajanja od nacionalista, populista i drugih militarističkih opcija kao i vladine opcije. U istom značenju se upotrebljava i izraz građanska Srbija.[5][6] Ponekad se srpska istoričarka Latinka Perović naziva "majkom druge Srbije".[7]
Obnova ideje „Druge Srbije“ započela je 2002. godine kada je Helsinški odbor za ljudska prava objavio knjigu „Druga Srbija – deset godina posle (1992-2002)“. Latinka Perović u svom predgovoru govori o „nacional boljševičkoj ideologiji u Srbiji“ koja je „do ludila fanatizovala mase“, a kao glavnog nacionalističkog ideologa imenuje Dobricu Ćosića. Radomir Konstantinović u svom predgovoru kaže da „srpski nacionalizam ne pristaje na Haški tribunal onako kako ne pristaje na suočavanje sa sopstvenim zločinima“, i zato je Druga Srbija i dan-danas „jedina moguća budućnost Srbije“. U oktobru 2002. godine Mirko Đorđević, Milan Đorđević, Filip David, Dragan Velikić, Predrag Čudić, Vladimir Arsenijević, Bogdan Bogdanović, Radmila Lazić i Laslo Vegel su uputili „Pismo upozorenja srpskoj kulturnoj javnosti“ u kojem kažu da je u Srbiji „sve prisutnije ponovno oživljavanje radikalnog nacionalizma“ i da „sprega struktura moći od SANU do Generalštaba i Crkve, uz učešće partijskih moćnika, stvara atmosferu (…) novog jednoumlja“.[8]
2007. godine je pokrenut sajt „Peščanika“, sa rubrikom koja je nazvana „Druga Srbija“, čiji su autori opisani kao „intelektualci građanske orijentacije“.
Izvori
- ↑ Filozofija Srbije
- ↑ Antiratne i mirovne ideje u istoriji Srbije i antiratni pokreti do 2000. godine
- ↑ The Other Serbia
- ↑ The Other Serbia
- ↑ Očekujem da građanska Srbija izađe na biralište
- ↑ Druga, građanska Srbija, Srbija kojoj se žuri
- ↑ Latinka Perović: Majka "Druge Srbije"
- ↑ SLOBODAN ANTONIĆ Izvorna i projektovana Druga Srbija II
Vidi još
- Beogradski krug
- Filozofija palanke
- Antiratni protesti u Beogradu 1991-1992
- Ivan Stambolić
- Peščanik
- E-novine