Pogodba između Tvrtka I i Ludovika I
Tvrtko I je vratio Hum pogodbom sa ugarskim kraljem Ludovikom I 1356. godine.
Ugarski kralj Ludovik I pobijedio je Mletačku Republiku 1356. godine i preuzeo dalmatinsku obalu do Drača. Dubrovnik je morao, umjesto mletačkog, prihvatiti ugarski vazalni odnos. U povratku sa ratišta, Ludovik I je prošao kroz Livno i vratio Tropolje. U tim okolnostima Tvrtko I Kotromanić, je morao prihvatiti nametnutu pogodbu (concordia et compositio), o kojoj se saznaje jedino iz pisma što ga je 17. jula 1356. g. napisao bekšinski arhiđakon Gal. [1] Sadržaj pogodbe je:
- Ban će predati kralju čitavu zemlju Hum sa svim tvrđavama u njoj i to u ime prava na Hum gospoe mlade kraljice (pro iuribus domine regine iunioris).
- Kralj će potvrditi bosanski i usorski banat samome Tvrtku I, ali i njegovom bratu Vuku.
- Ban je dužan izbaciti iz svoje zemlje sve patarene i jeretike.
- Ban je dužan iskazivati vjernost gospodinu kralju (et quod omnem fidelitatem exhibet domino regi), a u svakom njegovom ratu dužan je poći s njim ukoliko ga pozove.
- Tvrtko, ili njegov brat, dužni su lično trajno boraviti na kraljevskom dvoru (et ipse vel frater suus continuam in curia regia facient residentiam personalem).[1]
Ovom pogodbom bosanska banovina je skučena, a ban Tvrtko I postao je ovisan o Ludoviku.[2]. Nije ništa neobično što Ludovik I zahtijeva od Tvrtka I Hum, jer je to miraz Ludovikove žene Elizabete i ona je dobila Hum još od svoga oca, Stjepana II, pa Kotromanići, koji su tada na vlasti, nemaju nikakvo pravo na njega.
Time je Ludovik osigurao Tvrtkovu vlast u Bosni, koji je tada, banski prijesto dijelio sa majkom i brato Vukom.
Rat sa Ugrima[uredi | uredi kod]
Osim što je izgubio dio teritorije, ostale uslove Tvrtko nije ispunjavao. Zbog toga će Ludovik kasnije pristupiti drugim metodama. Najprije će privlačiti dio bosanske vlastele na svoju stranu (dio Hrvatinića), a 1363. krenuti će lično sa vojskom na Bosnu u župu Plivu, a njegove vojskovođe u Usoru. Pod zidinama Sokola Ludovik je izgubio bitku, a vojska u Usori je poražena. Tvrtko je 1363. g. odbranio Bosnu. Tada, a možda i prije, uklonio je brata Vukca kao suvladara te sam ostao jedini ban čitave Bosne. Od tada će nastupiti višegodišnji period sukoba između braće oko titule bana Bosne, koji će se završiti u vrijeme ženidbe Tvrtka I.
Nakon sedam godina Hum je ponovo postao dio bosanske teritorije. Pobjeda nad Ugrima izazvala je pažnju ostalih susjeda i digla je Tvrtkov ugled. Naredne godine, 7. septembra 1364, on je s majkom i bratom dobio mletačko građanstvo. Od ove pobede Tvrtko nema više vazalskog stava, a i Mlečani ga zovu bosanskim banom samo "po božijoj milosti".[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Klaić”. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-18. Pristupljeno 2017-02-28.
- ↑ Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.