Petrov novčić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Petrov novčić
Denarius Sancti Petri
Masaccio: Porezni novčić, 1424., kapela Brancacci u firentinskoj crkvi Sta Maria del Carmine
Masaccio: Porezni novčić, 1424., kapela Brancacci u firentinskoj crkvi Sta Maria del Carmine

Petrov novčić (latinski: Denarius Sancti Petri) je danas običaj davanja godišnjeg dobrovoljnog priloga koji se prikuplja diljem katoličkog svijeta 29. juna, na praznik svetih Petra i Pavla, ili u nedjelju najbližu tom datumu.[1] Prikupljeni novac namjenjen je direktno papi kao nasljedniku sv. Petra.[2]

Novac se i danas formalno prikuplja za papu, kao dokaz vjerničke solidarnosti, ali je namjenjen crkvi da bi mogla obavljati svoj posao, i priskočiti pojedinim crkvama u pomoć kad im to zatreba (ratovi, elementarne katastrofe).[3]

Sam Vatikan to obrazlaže činjenicom da je praksa pružanja materijalne podrške onima koji propovijedaju evanđelje, da im se omogući da se potpuno posvete svom apostolskom poslanju i da se brinu za one kojima je pomoć najpotrebnija, stara koliko i samo kršćanstvo.[1]

Najviše se priloga prikupi u Sjedinjenim Američkim Državama, a nakon tog po Njemačkoj i Italiji. [3]

Tako je 2013. prikupljeno 78 milijuna dolara (2012. 65,9) što je pad u odnosu na 2009. kad je prikupljeno 82,5 $.[4]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Običaj je pokrenut za ranog srednjeg vijeka po Engleskoj, kao godišnji porez od novčića koji su plaćali zemljoposjednici a odlazio je papinskoj riznici u Rim.[5]

Na saksonskom se taj običaj zvao romefeoh (rimski porez)[6]a prvi poznati davaoc koji je donio prilog bio je Ine kralj Wessexa na svom hodoćašču u Rim 725.[6]Slična se stvar pripisuje Offi kralju Mercije koji je nešto slično uradio 794., ali se ne zna da li je to bio prilog za papu ili za engleski kolegij u Rimu.

Običaj je ozakonio engleski kralj Edgar I (959. - 975.)[6] Nazvan je Petrov novčić (Peter pence) jer se prikupljao 1. augusta na svetkovinu oslobođenja sv. Petra iz lanaca (St. Peter ad Vincula). Običaj se iz Engleske s vremenom proširio po gotovo čitavoj Evropi.[1]

Prikupljanje Petrovog novčića po Engleskoj i anglosaksonskim zemljama potrajalo je do 16. vijeka[5] i reformacije.

Poput drugih praksi takve vrste, i taj običaj doživio je tokom vijekova brojne promjene, sve dok ga 5. augusta 1871. nije papa Pio IX. formalizirao i odobrio u svojoj enciklici Saepe Venerabilis.[1]

Izvor[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]