Petrikivsko slikarstvo
|
Petrikivsko slikarstvo | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Ukrajina
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2013. |
| ID: | 00893 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Petrikivsko slikarstvo (ukr. Петриківський розпис) je tradicionalna dekorativna umjetnost nastala u 18. vijeku u selu Petrikivka (Dnjepropetrovska oblast), Ukrajina. Stanovnici sela ukrašavaju svoje kuće, namještaj, muzičke instrumente i druge predmete slikama koje karakterišu apstraktni cvijetni motivi i drugi elementi iz prirode, osmišljeni na osnovu pažljivog posmatranja lokalne flore i faune.
U ovu narodnu umjetničku tradiciju posebno su uključene žene svih uzrasta. U svakoj porodici bar jedna žena slika.
Krajem 20-og vijeka u selu je otvoren umjetnički centar „Petrikovka” koji sarađuje sa 40-ak slikara. U centru se nalazi i stalna izložbena postavka, a organizuju se i slikarske radionice za djecu i odrasle. U nekadašnjoj fabrici u selu otvoren je i muzej.
Nematerijalna svjetska baština[uredi | uredi kod]
U Petrikivskom slikarstvu utkan je lik majke-prirode i ljepota ukrajinske zemlje. Klasični motivi su: cvijeće, voće, povrće, različite bobice, ptice i druge životinje. Svaki motiv nosi svoju simboliku; cvijet predstavlja ljepotu zavičaja, ruža i metvica su simbol djevojačke ljepote, a ptica harmoniju svjetla i sreće. Hrast simbolizira snagu i muževnost, drvo u procvatu simbolizira "drvo života" i sretan dug života.
Dominiraju jarke, snažne boje: crvena, zelena, žuta, plava, ružičasta. Za stvaranje elemenata slikarstva koriste se prirodne boje, koje se prave od odvara i sokova biljaka i cvijeća, te se miješaju sa žumanjkom radi stalnosti i jarkosti boja. Primjerice, žuta se dobiva od latica suncokreta, zelena od lišća. Danas majstori često koriste moderne boje: gvaš, akvarel. Svaki autor ima svoj individualni neponovljivi slikarski rukopis.[1]
Petrikivsko slikarstvo se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog svjetskog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Ukrajini.[2] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 2. do 7. decembra 2013. u Bakuu u Azerbejdžanu[3]
