Parkiranje vozila
| Parkiranje vozila Parricus | |
|---|---|
 | |
Parkiranje vozila (od srednjovjekovnoglatinskog parricus = ograđeni prostor, park[1]) je smještaj vozila kad nisu u prometu.[2]
Termin se najčešće odnosi na smještaj cestovnih vozila, koji je ili otvoreni prostor predviđen za parkiranje - parkiralište, ili zatvoreni prostor iste namjene - garaža. Vozila javnog prijevoza (autobusi, tramvaji, vlakovi, metroi, smještaju se u depoe (remize).[2]
Karakteristike[uredi | uredi kod]
Prema tipu vozila, parkirališta mogu biti automobilska, autobusna, kamionska, biciklistička ili mješovita, a prema poziciji ulična i izvanulična.[2]
Kod parkiranja na ulici, za vozila može biti predviđen poseban prometni trak namijenjen parkiranju ili pak proširenje duž kolnika. Ponekad se za tu namjenu može odvojiti i dio pješačkog trotoara. U odnosu na kolnik i smjer kretanja vozila, parkirati se može paralelno, okomito ili [[Pravougaonik#Dijagonala_pravougaonika|dijagonalno. Svatko ima pravo koristiti javna parkirališta uz naplatu ili besplatno (sve rijeđe), a privatna uz odobrenje vlasnika. Parkirališta koja se naplaćuju često su podijeljena prema zonama, što su bliže centru grada i prometnoj gužvi, to su skuplja, a vrijeme parkiranja - limitirano.[2] Slična pravila vrijede i za garaže.
Paralelno parkiranje je postalo prilično uobičajeno i vještina koju vozač mora steći da dobije vozačku dozvolu.[3]
Zbog sve veće motorizacije i manjka parkirališta, to je danas veliki problem, gotovo svih gradova svijeta. Problem se nastoji riješiti gradnjom podzemnih i nadzemnih garaža i poboljšanjem javnog prijevoza. Paralelno s tim šire se pješačke zone, i područja u kojima parkiranje zabranjeno, šire se i zone u kojima se prakiranje naplaćuje, skraćuje rok dopuštenoga parkiranja koje je sve skuplje.[2]
Parkirališta su postala glavni faktor kod projektiranja trgovačkih centara, računa se da na svakih 92 m² dućanskog prostora treba osigurati 5,5 parkirnih mjesta.[4]
Historija[uredi | uredi kod]
Sve do kraja 19. vijeka parkiranje nije bio veliki problem, jer je kočija (tadašnjih vozila) bilo malo a i gradovi su bili relativno mali, po popisu iz 1881, u tadašnjem megalopolisu Londonu je živjelo 1,173,000 stanovnika. [5]
Od kako je Henry Ford 1908. počeo proizvoditi Model T automobili su postali sve brojniji, pa je parkiranje postala potreba.[3] Gradovi i države uvodili su propise i zakone, da uvedu red i sve kaotičniji promet pa je i parkiranje postalo roba. Tad su veliki gradovi počeli graditi parkirališta a 1930-ih su se na cestama pojavi prvi mehanički uređaji satovi za naplatu parkiranja.[6]
Danas se naplata uglavnom sve više provodi automatski, primjenom Informatike i mobilnih telefona.[2]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „park (n.)” (engleski). Online Etymology. Pristupljeno 15.10.2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Parkiranje” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 19.10.2022.
- ↑ 3,0 3,1 „The Fascinating History of Parking Lots” (engleski). RIcks Paving and Sealing. Pristupljeno 19.10.2022.
- ↑ „Parking” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 19.10.2022.
- ↑ „London, 1780-1900” (engleski). Digital Panopticon. Pristupljeno 19.10.2022.
- ↑ „History of parking” (engleski). Parking Net. Pristupljeno 19.10.2022.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Parkiranje (sh)