Ouranosaurus

Izvor: Wikipedia
Ouranosaurus
Postavljeni odljev skeleta Ouranosaurusa, Museo di Storia Naturale di Venezia
Postavljeni odljev skeleta Ouranosaurusa, Museo di Storia Naturale di Venezia
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Raspon fosila: Rana kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Sauropsida
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ornithopoda
Infrared: Iguanodontia
Natporodica: Hadrosauroidea
Rod: Ouranosaurus
Taquet, 1976.
Područje života
Vrste
  • O. nigeriensis Taquet, 1976. (tip)

Ouranosaurus ("hrabri varan/gušter") je neobičan rod dinosaura biljoždera koji je živio tijekom ranog perioda krede (prije oko 110 milijuna godina) u današnjoj Africi. Ouranosaurus je bio dug 7 do 8 metara. Godine 1965. i 1972. pronađena su dva prilično potpuna skeleta u formaciji Echkar (ili El Rhaz), Agadez, Niger, a životinji je naziv 1976. godine dao paleontolog Philippe Taquet.

Otkriće i naziv[uredi - уреди]

Restauracija glave Ouranosaurusa

U januaru 1965. Philippe Taquet je otkrio fosile dinosaura na nalazištu Camp des deux Arbres blizu Gadoufaoue. Materijal je dobavljen 1966. godine. Taquet je iz fosila 1976. godine opisao tipičnu vrstu. Prvi dio znanstvenog naziva potiče iz tuareškog ourane što znači "varan"; ta je riječ opet povezana sa arapskim waran, "hrabar". Drugi dio naziva odnosi se na Niger.[1]

Holotipni primjerak (MNHN GDF 300) je pronađen u gornjoj formaciji Elrhaz, iz perioda prije 112 do 110 milijuna godina.[2] Sastoji se od gotovo potpunog skeleta sa lubanjom, koji je danas postavljen u glavnom gradu Nigera, Niameyu; u Museum national d'histoire naturelle postavljen je odljev. Ostali pronalasci uključuju i paratipni primjerak GDF 381, drugi primjerak otkriven 1972. godine, kao i GDF 301 (velika korakoidna kost) i GDF 302 (femur).

Opis[uredi - уреди]

Veličina[uredi - уреди]

Ouranosaurus je bio relativno velik euornitopod. Taquet je 1976. godine procijenio dužinu tijela na 7 metara, a težinu na 4 tone. Gregory S. Paul je 2010. godine dao veću dužinu (8,3 metra), ali manju procijenjenu težinu (2,2 tone), što znači da bi bio relativno lako građen.[3] Femur je dug 811 milimetara.

Leđno jedro[uredi - уреди]

Leđni kralješci Ouranosaurusa

Najupadljivija Ouranosaurusova osobina bila je jedro na leđima koje su podržavali dugački i široki kralješni nastavci koji su se prostirali sve do kraja repa; jedro je zbog toga ličilo na ono kod poznatog teropodnog dinosaura mesoždera, Spinosaurusa, koji je živio otprilike u isto vrijeme.[4] Ti visoki kralješni nastavci ne liče na one kod Dimetrodona, iz perioda permija. Kralješni nastavci su kod ovog zadnjeg distalno postajali tanji, dok su kod Ouranosaurusa zapravo postajali deblji i plosnatiji. Posteriorne nestavke su također poezivale okoštale tetive, koje su učvršćavale leđa. Visina jedra bila je najveća iznad prednjih udova.

Prva četiri leđna kralješka nisu pronađena; već se na petom nalazi zašiljeni i lagano kukast nastavak dužine 32 cm; Taquet je pretpostavio da je nosio tetivu koja je podržavala vrat ili lubanju. Desetu, jedanaesti i dvanaesti nastavci su najduži, sa 63 cm dužine. Posljednji leđni nastavak, sedamnaesti, ima ižlijebljen posteriorni rub, u kojem je zaglavljen anteriorni kut donjeg nastavka prvog križničnog kralješka. Nastavci preko šestog križničnog kralješka su dosta niži, ali oni pri početku repa se ponovo produžuju; prema kraju repa nastavci se postepeno skraćuju.

Leđno jedro se obično objašnjava ili kao sistem za termoregulaciju ili kao struktura za udvaranje. Alternativna hipoteza je da se umjesto jedra tu možda nalazila grba od mišića ili masti, kao kod bizona ili deve. Moglo je služiti za preživljavanje loše sezone.[5]

Lubanja[uredi - уреди]

Lubanja Ouranosaurusa

Ouranosaurus je imao lubanju dužine 67 cm. Glava je bila neobična po tome što je bila vrlo izdužena i ravna. Njuška je bila mnogo duža nego kod Iguanodona; kljun nije bio zakrivljen, već prav. U njušci nije bilo zuba i tijekom života bila je pokrivena koštanim omotačem; tako se formirao vrlo širok kljun zajedno sa usporedivim omotačem na kratkoj predentarnoj kosti na samom prednjem kraju donje čeljusti. Međutim, nakon prilično velike dijasteme (razmaka između zuba) u kljunu, sa strane čeljusti kod obraza postojale su velike grupe zuba: razmaci između kruna zuba bili su ispunjeni vrhovima druge generacije zamjenskih zuba, pa se tako formirala kontinuirana površina. Za razliku od nekih srodnih vrsta, nedostajala je treća generacija zamjenskih zuba. Postojala su 22 mjesta za zube i u donjoj i u gornjoj čeljusti, pa ih je ukupno bilo 88.

Zubi Ouranosaurusa

Čeljusti su naizgled pokretali relativno slabi mišići. Ouranosaurus je imao samo malene otvore iza očiju kroz koje je veći capiti-mandibularis mišić bio povezan sa koronidnim prolazima u donjoj čeljusti. Zadnji dio lubanje bio je prilično uzak i nije mogao nadoknaditi nedostatak većeg prostora za vezivanje čeljusnih mišića, koje bi otvori inače omogućavali, pa bi u tom slučaju Ouranosaurus imao jači ugriz. Jedan manji mišić, musculus depressor mandibulae, koji otvara čeljusti, nalazio se sa zadnje strane lubanje i bio je povezan sa processus paroccipitalis. Ouranosaurus je vjerojatno više koristio zube za žvakanje biljaka. Smatra se da se hranio lišćem, voćem i sjemenjem, budući da bi žvakanjem oslobodio više energije iz kvalitetnije hrane;[4] širok kljun s druge strane ukazuje na specijalizaciju za hranjenje velikim količinama hrane manjeg kvaliteta. Ouranosaurus je nastanjivao riječne delte.

Nosni prolaz bio je velik i postavljen blizu kljuna. Nosnice su bile visoko postavljene. Sa obje strane vrha glave postojala je malena kvrga između nosnih otvora i očnih jabučica; važnost tih kvrga je nepoznata, ali možda su služile u socijalizaciji ili za udvaranje.

Postkranijalni skelet[uredi - уреди]

Prednji udovi Ouranosaurusa

Kralježnica se sastojala od 11 vratnih kralježaka, 17 leđnih, 6 križničnih i četrdeset repnih kralježaka. Rep je bio relativno kratak.

Prednji udovi bili su prilično dugi, sa 55% dužine zadnjih udova. Četveronožni položaj bio je moguć. Rame je bilo vrlo ravno. Ruka je bila lake građe, kratka i široka. Na obje ruke postojala je pandža u obliku bodeža, mnogo manja nego kod ranijeg Iguanodona. Drugi i treći prst bili su široki i nalik na kopita i anatomski pogodni za hod. Kao podrška hipotezi hoda, članak je bio velik i kosti od kojih se sastojao bile su spojene kako bi se spriječila dislokacija. Peti prst je bio dugačak. Kod srodnih vrsta pretpostavlja se da je peti prst služio za kupljenje lišća i grančica ili za spuštanje grane na podobnu visinu. Taquet je zaključio da se kod Ouranosaurusa ta sposobnost izgubila zato što je peta kost zapešća bila smanjena na izbočinu i nije se više mogla okrenuti ustranu.

Zadnji udovi bili su veliki i robusni kako bi izdržali težinu tijela, ali i dovoljno snažni za dvonožan hod. Bedrena kost bila je neznatno duža od goljenične. To možda ukazuje na to da su noge služile kao stupovi, a ne za trčanje. Taquet je zaključio da Ouranosaurus nije bio dobar trkač. Stopalo je bilo usko sa samo tri prsta i relativno dugo.

Restauracija vrste Ouranosaurus nigeriensis sa jedrom

Klasifikacija[uredi - уреди]

Taquet je isprva svrstao rod Ouranosaurus u Iguanodontidae, unutar Iguanodontia. Međutim, mada dijeli nene sličnosti sa Iguanodonom (kao što je šiljak na palcu), Ouranosaurus se više ne svrstava u porodicu iguanodontida, grupu koja se sada smatra parafiletičnom. Umjseto toga se svrstava u kladus Hadrosauroidea, koji sadrži Hadrosauridae (takozvane dinosaure sa pačjim kljunom) i njihove najbliže srodnike. Ouranosaurus izgleda predstavlja ranu specijaliziranu granu u ovoj grupi i pokazuje neke osobine nezavisne konvergencije sa hadrosauridima. Prema tome ga se smatra bazalnim hadrosauridom.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Taquet, P. 1976. Geologie et paleontologie du gisement de Gadoufaoua (Aptien du Niger), Cahier Paleont., C.N.R.S. Paris, 1-191
  2. P. Taquet, 1970, "Sur le gisement de Dinosauriens et de Crocodiliens de Gadoufaoua (République du Niger)", Comptes Rendus de l'Académie des Sciences à Paris, Série D 271: 38-40
  3. Paul, G.S., 2010, The Princeton Field Guide to Dinosaurs, Princeton University Press p. 292
  4. 4.0 4.1 Palmer, D., ur. (1999). The Marshall Illustrated Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Animals. London: Marshall Editions. str. 144. ISBN 1-84028-152-9. 
  5. Bailey, J.B. (1997). "Neural spine elongation in dinosaurs: sailbacks or buffalo-backs?". Journal of Paleontology 71: 1124-1146
  • Dinosaurs and other Prehistoric Creatures, Edited by Ingrid Cranfield 2000 Salamander Books Ltd p 152-154
  • Hazel Richardson. (2003): Dinosaurs and Other Prehistoric Animals (Smithsonian Handbooks). Pg.108, DK.
  • Dixon, Dougal. "The Complete Book of Dinosaurs." Hermes House, 2006.
  • Barry Cox, Colin Harrison, R.J.G. Savage, and Brian Gardiner. (1999): The Simon & Schuster Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Creatures: A Visual Who's Who of Prehistoric Life. Simon & Schuster.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]