Prijeđi na sadržaj

Otočje Campbell

Coordinates: 52°32′24″S 169°8′42″E / 52.54000°S 169.14500°E / -52.54000; 169.14500
Izvor: Wikipedija
Campbell
Podaci
Lokacija Tihi ocean, Oceanija
Arhipelag Novozelandska subantarktička otočja
Država Novi Zeland
Površina 113,3 km²
Broj stanovnika nenaseljeno[1]

Otočje Campbell je otočje koje se nalazi u Tihom oceanu, 600 km južno od otoka Stewart Novog Zelanda. Otočje Campbell se sastoji od glavnog otoka Campbell (maorski: Motu Ihupuku) površine 112,68 km², te manjih otočića i hridi kao što su: Dent, Folly, Isle de Jeanette Marie, i najjužnija točka Novog Zelanda, otočić Jacquemart. Otočje je uglavnom ravno s 500 m visokim planinskim dijelom južne obale otoka Campbell.

„Jezero šest stopa” tijekom rijetke suše na otoku
Morski slon skriven u tusok travi

Ime mu je dao kapetan jedrenjaka Perseverance, Frederick Hasselborough po otkriću 1810. godine, i to po vlasniku broda, Robertu Campbellu[2]. U 19. stoljeću otok je postao središte lova na tuljane što je dovelo do njihova gotovo iskorjenja i uništenja ekosustava otočja. Od 1896. je otok Campbell jedno kratko vrijeme pretvoren u farmu ovaca koja je propala u Velikoj ekonomskoj krizi 1931. godine[3]. Od tada otok posjećuju samo znanstvenici koji su koristili vojnu postaju iz Drugog svjetskog rata kao meteorološku postaju do 1958. godine kada je izgrađena nova koja je napuštena 1995. godine. Na stogodišnjicu otkrića otoka u prosincu 2010. godine organizirana je ekspedicija CIBE (Campbell Island Bicentennial Expedition), najveća multidisciplinarna ekspedicija na ovo otočje u posljednjih 20 godina s ciljem bilježenja ljudske povijesti na otočju, te da obnovi floru i faunu otoka nakon uklanjanja ovaca i najvećeg programa iskorjenja štakora na svijetu[4].

Krajolik prekriven megabiljem

Vegetaciju predstavljaju subantarktička zakržljala stabla, te grmlje i tzv. megabilje. Fauna se sastoji uglavnom od morskih vrsta: morski lav, morski slon, morski psi, pingvini i morske ptice. Otočje Campbell je nenaseljeno i cijelo je pretvoreno u ptičji rezervat prirode zbog znatne populacije morskih ptica (npr. sjeverni veliki burnjak), te ugroženih vrsta kao što su žutouhi pingvin, bjelobrada burnica, Campbellov albatros (halassarche impavida), južni kraljevski albatros (Diomedea epomophora) i endemske vrste kao što je Campbellska patka (Anas nesiotis), Campbellski bekas (Coenocorypha aucklandica perseverance)[5]. Ekološki, ono pripada novozelandskim subantarktičkim otočjima koji su zajedno upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji 1998. god.[6].

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Popis stanovništva izvan teritorijalnih ovlasti, popis 2006. god., Statistika Novog Zelanda (en) Preuzeto 18. listopada 2012.
  2. The Antarctic Dictionary
  3. Ian S. Kerr, Campbell Island, a History, A.H. & A.W. Reed, Wellington, 1976.
  4. CIBE website Arhivirano 2013-02-07 na Wayback Machine-u (en) Posjećeno 19. listopada 2012.
  5. Important Bird Areas factsheet: Campbell Islands, BirdLife International 2012. (en) Preuzeto 19. listopada 2012.
  6. New Zealand Subantarctic Islands na službenim stranicama UNESCO-a (en) Preuzeto 17. listopada 2012.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

Ostali projekti

[uredi | uredi kod]
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Otok Campbell