Oenothera

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Oenothera
Oenothera biennis
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
(nekategorizirano): Angiosperme
(nekategorizirano): Eudikotiledone
(nekategorizirano): Rozide
Red: Myrtales
Porodica: Onagraceae
Potporodica: Onagroideae
Tribus: Onagreae
Rod: Oenothera
L.[1]
Vrste

145 vrsta (188 taksona) u 18 sekcija, uključujući:
O. affinis
O. acaulis
O. albicaulis
O. arequipensis
O. argillicola
O. bahia-blancae
O. biennis
O. brachycarpa
O. caespitosa
O. californica
O. canescens
O. catharinensis
O. cavernae
O. cinerea
O. clelandii
O. coloradensis
O. coquimbensis
O. coronopifolia
O. curtiflora
O. curtissii
O. deltoides
O deltoides ssp. howellii
O. drummondii
O. elata
O. elongata
O. featherstonei
O. flava
O. fraserii
O. fruticosa
O. gaura
O. glaucifolia
O. glazioviana
O. grandiflora
O. grandis
O. hartwegii
O. heterophylla
O. hexandra
O. howardii
O. humifusa
O. indecora
O. jamesii
O. laciniata
O.  lamarckiana
O. lavandulifolia
O. lindheimeri
O. linifolia
O. longissima
O. longituba
O. macrocarpa
O. mendocinensis
O. mexicana
O. mollissima
O. montevidensis
O. nana
O. nutans
O. oakesiana
O. odorata
O. pallida
O. parodiana
O. parviflora
O. pedunculifolia
O. perennis
O. peruana
O. picensis
O. pilosella
O. primiveris
O. pubescens
O. punae
O. ravenii
O. rhombipetala
O. rosea
O. rubinervis
O. sandiana
O. santarii
O. scabra
O. serrulata
O. siambonensis
O. sinuosa
O. speciosa
O. stricta
O. stubbei
O. suffrutescens
O. tafiensis
O. tarijensis
O. tetraptera
O. triloba
O. tubicula
O. versicolor
O. villaricae
O. villosa
O. wolfii
O. xenogaura
O. xylocarpa

Izvori:[2]

Oenothera je rod s oko 145[3] vrsta zeljastih cvjetnica koje prirodno naseljavaju Sjevernu i i Južnu Ameriku.[4]To je tipski rod porodice Onagraceae. Zajedničko ime uključuje nazive noćurak ili večernji noćurci ili noćne jagorčevine, iako nisu blisko srodni sa pravim jagorčevinama (rod Primula).[5]

Opis[uredi | uredi kod]

Vrste ovog roda razlikuju se po veličini, od malih alpskih biljaka sa 10 centimetara, kao što su O. acaulis iz Čilea, do energičnihravničarska vrsta koje narastu do 3 metra, kao što je O. stubbei iz Meksika. Lišće se formira u baznoj rozeti u prizemlju i spiralno do cvjetne stabljike. Rubovi su im nazubljeni ili duboko režnjeviti (s listićima u obliku pera). Cvjetovimnogih vrsta otvaraju se u večernjim satima, otuda i ime "noćurak". Mogu se otvoriti u manje od minute. Većina vrsta ima žute cvjetove, ali neke imaju i bijele, ljubičaste, ružičaste ili crvene. Kod većina prirodnih pustinjskih vrste su bijeli. Oenothera caespitosa, vrsta zapadne Sjeverne Amerike, ima bijele cvjetove koji starenjem prelaze u ružičaste.[6]

Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika cvijeta je njuška koja ima četiri grane u obliku X.[7]

Porijeklo[uredi | uredi kod]

Rod Oenothera možda je nastao u Meksiku i Centralnoj Americi[8][9]i širio dalje u Sjevernu i Južnu Ameriku. Pojavom međunarodnih putovanja, vrste se sada nalaze u većini umerenih regija svijeta. Samo u Evropi ima oko 70 uvedenih vrsta roda Oenothera. U pleistocenskoj eri niz ledenih doba zahvatio je područja širom Sjeverne Amerike, uz interglacijacijske tople periode. To se dogodilo četiri puta, a rod je doživio četiri odvojena talasa kolonizacije, pri čemu je svaki hibridizirao s preživjelima populacijama prethodnim talasa.[9][10] To je uticalo na formiranje današnje podsekcije Euoenothera. Grupa je genetički i morfološki raznolika i vrste su uglavnom , tako da se međusobno ukrštaju, tako da je je granica vrsta sporne među taksonomima.[8][11]

Ovaj obrazac ponavlja podatke da je kolonizacija rezultirala u jedinstvenu genetičku konformaciju Euoenothera pri čemu hromosomi u mejozi mogu formirati prstenove, a ne parove. Ovo je rezultat nekoliko recipročnih translokacija između hromosoma, tako da se uparivanje javlja samo na vrhovima. Ovaj fenomen očigledno ima nemendelovske genetičke posljedice. S ovim načinom segregacije hromosoma i sistema uravnoteženih letalnih gena, spriječene su genetičke rekombinacije i biljkeispoljavaju hibridnu bujnost heteroze.[12] To je rezultiralo u evoluciji mnogih smpatrijskih tsorti u Sjevernoj Americi, istočno od Stjenovitih planina. Analiza njihovih citoloških svojstava i međusobnih vještačkih hibrida povećava razumijevanje genetičke i geografske evolucije Euoenothera. Ova tema bila je glavno područje genetičkih istraživanja tokom prve polovine 20. stoljeća.[13][14]

Taksonomija[uredi | uredi kod]

Večernje jagorčevine su prvobitno iključene u rod Onagra, koji je dao ime porodici Onagraceae. Termin Onagra (što znači divlji magarac, u smisu njegove hrane) je prvi put korišten u botanici, 1587., i na engleskom jeziku: Abridge. Moderni termin Oenothera objavio je Carolus Linnaeus u svojoj knjizi Systema Naturae. Njegova etimologija je neizvjesna, ali se vjeruje da se može izvesti iz grčkih riječi ονος, θηρας - nos theras = hvatač magaraca, ili οινος θηρας - oinos theras = tražitelj vina.[15] In addition, the Latin oenothera means "a plant whose juices may cause sleep".[16][17]

Upitna ljekovitost[uredi | uredi kod]

Određene vrste roda Oenothera imaju jestive dijelove. Korijen mladih biljaka O. biennis je navodno jestiv.[18] Postoji vrlo malo dokaza za efikasnost ulja večernje jagorčevine u liječenju raka, prema Američkom derštvu za rak, a "ni GLA ni GLA-om bogati dodaci (kao što je ulje noćurka) nisu uvjerljivo pokazala da mogu biti koristan u prevenciji ili liječenju bilo koje druge zdravstvene promjene“.[19] Jedna meetaanaliza iz aprila 2013., našla je da su kapsule ulja noćurka i ulja od sjemenki Boraginaceae bile neefikasne za liječenje ekcema.[20] Većina istraživanja pokazuju da oralno uzimanje noćurka ne otklanje simptome PMS-a.[21][22] Izgleda da ni oralno uzimalje ulja večernje jagorčevine nema neki efekat na skraćivanje dužine trudnoće ili upravljanje porođajem.[23][24][25][26]

Galerija[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Genus: Oenothera L”. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 2004-03-22. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-14. Pristupljeno 2010-10-28. 
  2. „GRIN Species Records of Oenothera. Taxonomy for Plants. United States Department of Agriculture, Agricultural Research Service, National Genetic Resources Program. Pristupljeno July 11, 2010. 
  3. Singh, S. (2012). „An updated review on the Oenothera genus” (PDF). J. Chin. Integr. Med 10: 717–25. DOI:10.3736/jcim20120701. 
  4. Mihulka, S.; Pyšek, P. (2001). „Invasion history of Oenothera congeners in Europe: a comparative study of spreading rates in the last 200 years” (PDF). Journal of Biogeography 28 (5): 597–609. DOI:10.1046/j.1365-2699.2001.00574.x. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-11. Pristupljeno 2017-02-01. 
  5. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  6. Gumbo Lily (Oenothera caespitosa). Native Wildflowers of the North Dakota Grasslands. USGS Northern Prairie Wildlife Research Center.
  7. Peterson R. T., M. McKenny M. (1968). A Field Guide to Wildflowers of Northeastern and North-central North America. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 0-395-91172-9. 
  8. 8,0 8,1 Raven, P. H.]] (1979). „An outline of the systematics of Oenothera subsect. Euoenothera (Onagraceae)”. Systematic Botany (Systematic Botany, Vol. 4, No. 3) 4 (3): 242–252. DOI:10.2307/2418422. JSTOR 2418422. 
  9. 9,0 9,1 Dietrich, W. (1997). Systematics of Oenothera section Oenothera subsection Oenothera (Onagraceae). Laramie: The American Society of Plant Taxonomists. ISBN 0-912861-50-9. 
  10. Cleland, R. E. (1972). Oenothera - Cytogenetics and evolution. Boston: Academic Press. ISBN 0-12-176450-8. 
  11. Rostanski, K. (1985). „The classification of subsection Oenothera (section Oenothera, Oenothera L., Onagraceae)”. Feddes Report 96 (1–2): 3–14. DOI:10.1002/fedr.4910960103. 
  12. Rauwolf, U. (2008). „Molecular marker systems for Oenothera genetics”. Genetics 180 (3): 1289–1306. DOI:10.1534/genetics.108.091249. PMC 2581935. PMID 18791241. 
  13. Cleland, R. E. (1972). Oenothera - Cytogenetics and Evolution. Boston: Academic Press. ISBN 0-12-176450-8. 
  14. Harte, C. (1994). Oenothera - Contributions of a Plant to Biology. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 3-540-53114-9. 
  15. Gledhill, D. (2008). The Names of Plants (4 izd.). Cambridge University Press. str. 278. ISBN 978-0-521-86645-3. 
  16. Quattrocchi, U. (2000). CRC World Dictionary of Plant Names. III: M-Q. CRC Press. str. 1860. ISBN 978-0-8493-2677-6. 
  17. R. R. Gates (January 31, 1908). „The Chromosomes of Œnothera”. Science, New Series, Vol. 27, No. 683. JSTOR 1633886. 
  18. Oenothera biennis. Ohio Perennial and Biennial Weed Guide. The Ohio State University Extension.
  19. „Gamma Linolenic Acid”. American Cancer Society. 13 May 2010. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-06. Pristupljeno August 2013. 
  20. Bamford, J. T. (2013). „Oral evening primrose oil and borage oil for eczema”. Cochrane Database of Systematic Reviews 4: CD004416. DOI:10.1002/14651858.CD004416.pub2. PMID 23633319. CD004416. 
  21. „Evening primrose oil”. MedlinePlus. Last reviewed - 02/14/2015. Pristupljeno 2015-05-31. 
  22. Douglas, Sue (November 2002). „Premenstrual syndrome. Evidence-based treatment in family practice”. Canadian Family Physician 48 (11): 1789–1797. PMC 2213956. PMID 12489244. 
  23. McFarlin, BL; Gibson MH; O'Rear J; Harman P. (1999). „A national survey of herbal preparation use by nurse-midwives for labor stimulation”. J Nurse Midwifery 44: 205–216. DOI:10.1016/S0091-2182(99)00037-3. PMID 10380441. 
  24. TENORE, JOSIE L. (15 May 2003). „Methods for Cervical Ripening and Induction of Labor”. American Family Physician 67 (10): 2123–2128. Pristupljeno 3 September 2012. 
  25. Adair, C (September 2000). „Cervical Ripening And Labor Induction Nonpharmacologic Approaches to Cervical Priming and Labor Induction”. Clinical Obstetrics & Gynecology 43 (3): 447–454. DOI:10.1097/00003081-200009000-00005. PMID 10949749. 
  26. Dove, Dorinda; Peter Johnson (May–June 1999). „Oral evening primrose oil: Its effect on length of pregnancy and selected intrapartum outcomes in low-risk nulliparous women”. Journal of Nurse-Midwifery 44 (3): 320–324. DOI:10.1016/S0091-2182(99)00055-5. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

  • Onagraceae - The Evening Primrose Family. Smithsonian National Museum of Natural History.
  • Plants For A Future
  • Szewczyk, Karolina; Lewandowska, Urszula; Owczarek, Katarzyna (2014). „Influence of Polyphenol Extract from Evening Primrose (Oenothera Paradoxa) Seeds on Proliferation of Caco-2 Cells and on Expression, Synthesis and Activity of Matrix Metalloproteinases and Their Inhibitors”. Polish Journal of Food and Nutrition Sciences 64 (3): 181–191. DOI:10.2478/pjfns-2013-0003.