Nefi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Nefʿī (نفعى; Hasankale, oko 1572.Istanbul, 1635.) je bio turski pjesnik i satirik.

Nefʿī
ʿÖmer
Biografske informacije
Rođenjeoko 1572.
Hasankale, Erzurum
Smrt27. januar 1635.
Istanbul
Opus
Jezikturski
Znamenita djela
  • Sihâm-ı Kazâ

Biografija[uredi | uredi kod]

Nefʿī je od malih nogu imao savršeno obrazovanje, koje je počelo u rodnoj Hasankale a nešto kasnije nastavilo u erzurumskoj medresi, gdje je čitao poznata djela iz persijske književnosti, proučavao arapski i persijski. U to vrijeme je počeo i pisati prve poezije. Došao je u Istanbul nešto prije 1606. godine, kada se bilježi da je bio nadzornik jednog rudnika. Njegovo pravo ime je vjerojatno bilo ʿÖmer. Pokušao sa svojom poezijom pridobiti sultanovu naklonost, što nije uspjelo s Ahmetom I (vladao 1603–1617) niti s Osmanom II (vladao 1618–1622), tek će za vrijeme sultana Murata IV (vladao 1623–1640) ući u krug dvorskih književnika jer je sultan prepoznao u njemu poetsku nadarenost i dodijelio mu stipendiju. Nefʿī je bio vrstan pjesnik i možda najznačajniji lirski autor turskog 17. vijeka, dok će djelomice ostati u pamćenju zbog svoje ironije i satiričnog nadahnuća. Bio je pod jakim utjecajem klasične persijske poezije, ali je također razvio tursku kasidnu formu. Pored oda, posebno o sultanu Muratu IV, Nef'i je pisao sarkastične i često oštre stihove upućene protiv određenih vladinih službenika. Zbog žestokih književnih napada na visoke službenike, pogubljen je 1635. godine davljenjem u šumi blizu Topkapija na zahtjev Bayram-paše[α 1]. Njegovo tijelo je potom bačeno u more.

Djela[uredi | uredi kod]

  • Sihâm-ı Kazâ
  • Türkçe Dîvan
  • Farsça Dîvan
  • Tuhfetü’l-uşşâk

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Bayram Paşa ili Ladikli Bayram Paşa, umro 21. marta 1638, bio je veliki vezir od februara 1637. do augusta 1638. Prije toga je služio kao guverner Egipta od 1626. do 1628. Oženio je Hanzade Sultan, kćer sultana Ahmeta I, dakle nosio je titulu damata. Pogubljen je po naredbi sultana Murata IV.

Izvori[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]