Muslimansko osvajanje Perzije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Muslimansko osvajanje Perzije
Segment Muslimanskih osvajanja
Datum 633-644
Lokacija Mezopotamija, Kavkaz, Perzija i Baktrija
Ishod rašidunska pobjeda
Teritorijalne
promjene
Mezopotamija i Sasanidsko Carstvo pripojeni islamskom Kalifatu
Sukobljene strane
Sasanidsko Carstvo,
Arapski kršćani
Bizantsko Carstvo
Rašidunski Kalifat
Komandanti i vođe
Šah Jezdigerd III
Rostam Farrokhzād
Mahbuzan
Huzail ibn Imran
Hormuz †
Anushjan
Andarzaghar †
Bahman
Pirouzan †

Jaban †
Mihran †
Hormuzan
Mardan Shah †
Bahram
Isandir
Karinz ibn Karianz
Wahman Mardanshah
Jalinus†
Beerzan

Kalif Abu Bakr

Khalid ibn Walid
Muthana ibn Haris
Kalif Omer
Abu Ubaid
Saad ibn Abi Waqqas
Zuhra ibn Al-Hawiyya
Hashim ibn Uthba
Qa’qa ibn Amr
Abu Musa Ashaari
Ammar ibn Yasir
Nouman ibn Muqarrin
Hudheifa ibn Al Yaman
Mugheera ibn Shuba
Usman ibn Abi al-Aas
Asim ibn Amr
Ahnaf ibn Qais
Abdullah ibn Aamir

Arapsko ili Muslimansko osvajanje Perzije je naziv za oružani sukob, odnosno seriju vojnih pohoda koga su od 633. do 644. izveli muslimanski Arapi Rašidunskog Kalifata, protiv Sasanidskog (Perzijskog) Carstva, a koje su rezultirale slomom Sasanidske Perzije i pripajanjem njenih teritorija Kalifatu.

Sukob muslimanskih Arapa sa Perzijom je izbio nedugo nakon političkog ujedinjenja Arabije u tzv. Ridda ratovima, a povod su bili sukobi muslimanskih sa kršćanskim Arapima u tada perzijskoj Mezopotamiji. Godine 633. je muslimanski vojskovođa Halid ibn Valid u munjevitom pohodu porazio nadmoćne perzijske vojske i zauzeo veliki dio Mezopotamije. Njegov odlazak na zapad, kako bi se priključio pohodu na bizantsku Siriju, omogućio je Perzijancima da godine 635. povrate najveći dio izgubljenih teritorije. Međutim, već 636. je nova arapska ofenziva dovela do velike bitke kod Kadisije u kojoj su Perzijanci odlučno poraženi, a potom ostali i bez prijestolnice Ktesifona. Nekoliko godina je kao prirodna granica Kalifata i krnjeg Sasanidskog Carstva služio Zagros, ali su stalni perzijski napadi izazvali još jedan pohod te konačni obračun u bitci kod Nihavanda 642. u kojoj je konačno slomljena perzijska vojska. U nekoliko godina su arapske vojske cjelokupnu teritoriju Sasanidskog Carstva, a preostali članovi sasanidske kuće ubijeni ili trajno prognani u Kinu. Osvajanjem Perzije, koje se zbilo istovremeno sa osvajanjem Sirije i Egipta, Rašidunski Kalifat je postao jedno od najvećih carstava na svijetu, a islam dobio bazu za svoje dalje širenje prema Centralnoj Aziji i Indijskom potkontinentu. U samoj Perziji je dotada dominantna zoroastrička religija izgubila svoj službeni status te se stanovništvo nakon toga postepeno islamiziralo.

Muslimansko osvajanje Perzije je kasnijim historičarima stvorilo probleme zbog gotovo potpunog nedostatka vjerodostojnih, odnosno ne-arapskih i ne-muslimanskih izvora. Ipak, na temelju oskudnih podataka su se počele javljati stavovi da je arapski pohod na Perziju bio mnogo teži, odnosno da su Perzijanci pružili mnogo žešći otpor nego što se to može zaključiti na prvi pogled. Za razliku od drugih područja koja su u to i kasnijim periodima pala pod arapsko-muslimanske osvajače, stanovništvo je uglavnom zadržalo svoj nacionalni, odnosno perzijski/iranski identitet.

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]