Marija Margita Bogner

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Časna Marija Margita Bogner
Bogner Maria Margit vizitacios nover 2.jpg

Marija kao časna sestra od Pohođenja BDM
Djevica (VHM)
Rođen/a 15. decembar 1905. (1905-12-15), Melenci (Torontalska županija Austro-Ugarska; danas: A.P. Vojvodina Srbija)
Umro/la 13. maj 1933. (dob: 27), Érd, Mađarska
Štuje se u Katolička crkva
Glavno svetište grob u Érdu, Mađarska
Kalendar svetaca 13.11.

Marija Margita Bogner VHM (* kao Etelka Marija Ana Bogner), (15. prosinca 1905., Melenci (Torontalska županija Austro-Ugarska; danas: A.P. Vojvodina Srbija) † 13. svibnja 1933., Érd, Mađarska).

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Vojvođansko selo Melenci – pogled sa ljekovitoga i slanoga jezera Rusanda
Križ iz 1855 usred Melenaca, odakle se vidi kuća, u kojoj se 1905. godine rodila Marija Margita Bogner
Kuća u Zrenjaninu, u kojoj je sa majkom i braćom živjela Marija Margita Bogner poslije 1915.

Marija Margita Bogner je rođena dana 15. prosinca 1905 u velikom selu Melenci, u Torontalskoj županiji, u Austro-Ugarskoj monarhiji, a danas je to Autonomna pokrajina Vojvodina u sjevernoj Srbiji. Na krštenju u župnoj crkvi u Elemiru blizu Velikog Bečkereka je karštena kao Etelka Marija Ana. Otac, dr. Ivan Bogner, je bio porezni bilježnik u mjestu, a majka, Etelka Schiller, je bila domaćica, koja je iza toga rodila još petoro djece. Porodica je bila duboko pobožna. Niskog rasta, a nemirna, živahna i vesela Etelka je bila kao sunčana zraka u domu i takva je ostala sve do smrti. Otac je bio premješten 1906 u Tordu. Tamo je pošla Etelka u pučku školu , gdje je brzo pokazala svoje izvanredne talente. Otac je tamo iznenada umro 17. listopada 1915. A udovica sa šestoro djece se seli u potrazi za poslom. Tako je mogla Etelka u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), usprkos teške bolesti, koja ju je snašla 1914. godine, uspješno završila trgovačku školu kod časnih sestara [[notredamke| notredamki. Sama je priznala, da u školi nije bila uvijek baš uzornoga vladanja i voljela je šale, koje se nekada profesoricama nisu svidjele. Tako je jednom napisala na tablu, da je nastavnica bolesna. Kad je ona došla u razred, bio je prazan. Drugog dana htjela se nemirnica otkupiti time, da joj je poklonila veliki buket cvijeća.

Poslije krizme, koju je primila sa 18 godina, 1. lipnja 1923, u njezinoj je duši nastupio preokret. Sveti Duh ju je tako ispunio, da je odlučila posvetiti se Bogu. Željele je najprije u Karmel, kod karmeličanki, ali je zbog boležljivosti nisu primile ni one ni notredamke. Ona se ipak sama posvetila duhovnosti. Htjela je pošto poto postati časna sestra te je uzela za geslo: Semper fidelis (Uvijek vjerna). [1]

6. kolovoza 1927 je otišla od kuće, u koju se više nije vratila: a 10. kolovoza je stigla u Thurnfeldski samostan. [2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Galerija slika[uredi - уреди | uredi izvor]