Lođa
| Lođa loggia | |
|---|---|
 | |
Lođa (talijanski: loggia, od starofrancuskog: loge, srednjovjekovni latinski: laubia = odrina, sjenica /od loze/)[1] je prostorija, hodnik, galerija ili trijem bez zida (otvoren) sa jedne ili više strana.[2]
Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]
Lođe su produkt naroda mediteranskog bazena, kraja u kom je ljeti suviše vruće pa treba imati neki prostor zaštićen od Sunca. Za lođe su znali još antički Egipćani, oni su ih gradili na krovovima ili oko unutrašnjeg dvorišta.[2]
U srednjovjekovnoj i renesansnoj Italiji, lože su se često podizale uz trgove kao mjesta za sastanke. Takva je fiorentinska Loggia dei Lanzi, koju su 1376. započeli graditi Benci di Cione i Simone di Francesco. Lođe su se gradile i po vilama, naročito kao uzdužne galerije na katu zgrade.[1] Često su i bogato dekorirane, takva je naprimjer rimska Villa Farnesina koju je Rafael oslikao freskama.[2]
Povezano[uredi - уреди | uredi kôd]
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 „lođa” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMH. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36964. Pristupljeno 3. 2. 2019.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Loggia” (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/technology/loggia. Pristupljeno 3. 2. 2019.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]
|
